srijeda, 21.11.2007.

Kako mogu znati da je to ljubav?


Pitanje koje se vrlo često vrti u našim pričama, razgovorima u našim glavama. A koje si svatko od nas barem jednom u životu postavi, a to je pitanje; Kako mogu znati da je to uistinu ljubav? Mislim da je to pitanje na koje je često teško odgovoriti, i svi mi na njega različito odgovaramo, jer nismo svi isti. I to je lijepo i dobro što nismo isti, što smo različiti. Zamislite kakva bi to monotonija od života bila da smo svi jednaki u ponašanju i razmišljanju. No, idem pokušati naći neki opći odgovor na ono pitanje. Kako uopće možemo opisati ljubav. Mislim da ju možemo opisat kao tajanstven, neobičan i nadasve neobičan osjećaj. Ma ljubav kao pojam nitko od nas ljudi nikada neće moći odrediti na konačan način. Kao i u postu pod naslovom „Traganje za ljubavi“, moram opet reći ili ponoviti. Ma koliki su ljudi pokušali oduvijek naći odgovor, konačni odgovor koji bi konačno definirao pojam ljubavi. Umjesto da su došli do novog lakšeg pojma, ili da su bar olakšali nama novim generacijama tu potragu, naprotiv oni su je zakomplicirali i to dosta. Tako da definicija ljubavi postaje sve složenija. Da odmah razjasnimo postoji mnogo vrsta ljubavi, koju ljudi mogu osjećati, prema ljudima u svom okruženju, prema prijateljima, obitelji, sportu, kućnim ljubimcima, i ona na kraju, ona najveličanstvenija prava ljubav. No, to je mnoštvo emocija mnoštvo osjećaja, kao što ima mnoštvo vrsta ljubavi i kako onda da odredimo što točno osjećamo prema nekome i da li je to to, odnosno da li je to prava ljubav. Prvo pitanje koje si moramo postaviti da bi krenuli ka otkrivanju ljubavi mislim da je pitanje želimo li biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, znamo na čemu smo i da tu ljubavi nema. Naravno ako nekoga volimo, pa prirodno je onda da s njim želimo i biti, ma ne samo biti, već s njim sve i dijeliti. I sve za tu osobu od svog života dati. Sjetite se samo uzbuđenja kad ste u društvu te osobe, kako želimo stalno biti u blizini te osobe, postati što prije dio njihova života. A kad nismo pored tih osoba, prema kojima nešto takvo osjećamo, kako nam bude. Znamo i sami zar ne, hehe. Bude teško, napeto, nervozno i stalno osjećamo kako nas nešto veže iako je ta osoba otišla npr. kući prije pet sati. Evo odgovora možda približnog ali opet ne konačnog. To bi mogla biti ljubav. No, jako mnogo ljudi, pogotovo mladih sve više ljubav mijenja za osjećaj požude, zbog niza emocija. Tako da mnogi čekanje na sex s nekim poistovjećuju na provođenje vremena s nekim, A to nije isto, naprotiv između tih stvari je velika razlika. Koju danas mnogi ne shvaćaju. Mnogi ju ne žele priznati. A treći to znaju ali opet namjerno to rade. Osim požude i pretjerana ovisnost o nekome također je maska koja stvara osjećaj da je to ljubav, no , nije. Mnogo ljudi ulazi također u vezu samo zbog toga što se boje biti sami, te time postaju toliko ovisni o toj drugoj osobi, da više ne znaju kako da žive sami, ili bi radije uvijek bili s nekim nego s nikim. Jer kada ostanu sami ne znaju živjeti. Takav način shvaćanja i poimanja ljubavi također je krivi i to isto nije ljubav. Ajme toliko malo odgovora to je ljubav, a toliko puno odgovora koji govore to nije ljubav. Lakše je zaključiti što nije ljubav, nego što je ljubav. Nakon ovih nekih odgovora koje sam protumačio kao opće, da bih se približio smislu prave ljubavi moram se malo dotaći vjere i onoga što nas je Isus učio. A to je da bi voljeli druge moramo prvo naučiti voljeti sebe. Zanimljivo zar ne. A kako ćemo znati da volimo sami sebe. Pa po tome npr. da smo uvjereni u svoje sposobnosti i svoju moć prosudbe. Moramo voljeti sebe i time zapravo imamo što dati onoj drugoj strani. Nije ljubav, ako smo neprestano nesigurni i podložni toj drugoj osobi. Odnosno činimo li sve što ta druga osoba kaže ili se složimo s onim što ona nakođer kaže samo zbog straha da će nas manje voljeti ako to ne učinimo, tada naravno to ne može biti ljubav. I na kraju što reći. Nisam naravno uspio definirati ljubav, nikome to neće uspjeti, jer mi ljudi smo ograničeni, želimo biti superiorna bića a ne možemo. Nama je Bog dao ljudske oči, Ali srce božansko. No, mi svejedno ne shvaćamo. Lutamo, gazimo jedni druge. Ne razmišljamo kakve posljedice to može imati. Mnogi ne shvate na vrijeme da su imali tu pravu ljubav i odu, i što rade kad shvate da je ta ljubav bila prava, ništa. Umjesto da ju pokušaju vratiti, ne. Oni nastavljaju, i dalje po starom. Vjerojatno će opet neki reći da sam pisao stvari koje ne postoje, ili stvari samo koje ja vidim. Pa reći ću ovako, da ja ih vidim i ponosim se s time, jer ljubav za mene kao osobu nije tema iz novina, priča koja danas je sutra nije. Ljubav i sve vezano uz nju je za mene puno više od toga. Jedna neiscrpna tema koja nema kraja, o kojoj se može razgovarati na milijune načina i opet se vratiti na isti odgovor. Mislim da ljudi moraju zagrebsti i malo dublje ispod riječi ljubav, da bi lakše tragali i shvatili makar donekle taj smisao ljubavi. A ne samo uzeti nešto kao odgovor i držati se toga. Okrenimo se oko sebe, koliko je danas mladih u sretnom braku, ma jako malo zbog čega, pa velikim dijelom jer nisu pravo pojmili ljubav. Nadam se da sam pomogao makar malo, i moram se zahvaliti jednoj osobi ona će se prepoznati koja mi je puno pomogla da i sam shvatim i lakše protumačim na svoj ljudski jezik pojam ljubavi. Hvala kolegice.
- 11:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna