Inati se Slavonijo

Život ne krije ništa, jer je proziran, ali mi ga krivo promatramo. Potrebno ga je promatrati iskreno, otvorenih čula i uma. No mi svoj pažnju posvećujemo drugome i jako malo pažnje posvećujemo odnosima koje gradimo sa svojima bližnjima, prijateljima, ljubavima. I onda se nalazimo u situaciji da ne nalazimo odgovore na pitanja od životnog interesa. Ponašamo se kao da nam ništa nije važno, kao da nemamo vremena. Srljamo iz odnosa u odnos, tj iz veze u vezu. A cilj nam je jedan a to je nada da ćemo naći ono pravo, trajno, istinsko i vječno. To se odnosi na obitelj, prijatelje, a poglavito na ljubav.
Danas je postalo tako naporno živjeti nego prije, a mnogo se napornije radilo i živjelo. No, mi danas svoju energiju trošimo najviše zbog pogrešnih uvjerenja, pogrešnih stavova koje stvaramo sami sebi. Umjesto da je usmjerimo na ono bitno na ono važno za nas. Život po onoj narodnoj izreci „ožeži pa bježi“ ne donosi očekivane rezultate i mnogo puta se nađemo na kraju puta razočarani s onim što nam se dogodilo. Što je to ljubav, tumačimo i na razne načine, nikako ne uspijevamo naći konačnu definiciju. Ljubav je vječna tema o kojoj govore mnogi pjesmici, o kojoj se pišu predivne pjesme, snivaju predivni snovi. O njoj maštamo o njoj vodimo mnoge i duge razgovore. Svi mi na neki način želimo biti voljeni , nahranjeni pažnjom na neki način. U našim ljudskim umovima, na kraju krajeva ljubav je dominantna tema koja zauzima prvo jesto i ako puno puta to negiramo. Naš život se svodi na maštanje o onome što nemam, sanjamo i smišljamo načine kako da dođemo do ljubavi, da pijemo s izvora ljubavi. Dokle god tražimo, nismo ostvarili cilj, koji smo si zacrtali. Sve je dobro dok ta potraga traje koji mjesec, godinu, ali ako se ta potraga rastegne na godine i desetljeća onda smo otišli u krivom smjeru.
Taj pogrešan put, možemo slobodno nazvati lažna ljubav, kao što je i naslov ovog posta. Postoji i tzv prometni znak koji se zove nevjera. On nas opominje da se vratimo na ispravan put, jer smo skrenuli i krenuli u pogrešnom smjeru. No, problem je u nama, jer mi nevjeru ne doživljavamo kao nekakav znak upozorenja, već kao neku novu nadu da ćemo naći sreću i ljubav u naručju neke druge osobe žene ili muškarca, ono što smatramo da nismo dobili ili pak nismo zadovoljni onime što dobivamo od svojih partnera. Većina ljudi živi s nadom, koju definiramo na posve krivi način i koja nam zatvara onda oči. Smatramo da nam daje vitlnost u borbi s problemima, neuspjesima, sa starošću i konačno sa smrću. Vodimo se krivim tumačenjem nade, tumačimo je na način da će nam biti bolje u nekom novom odnosu. I kuda nas to ovodi. Na neprestano traganje za nekim novim i boljim odnosom, na kraju vodi nas u propast. Nadu bi mogli opisati kao je mi tumačimo kao pjesmu morskih sirena, koja je navela brojne grčke mitske junake u smrt. No nije njih u smrt odvela pjesma, koju su pjevlae morske sirene, već neznanje što znači ta pjesma i kuda ih ona može odvesti. Tako i mi, da bi mogli tragati za ljubavlju prvo moramo znati što je ljubav. Jesu li vrijednosti koje slijedimo stvarne vrijednosti, zašto tragamo, tražimo partnere i da li je njihova ljubav prava. Da li je to samo strah od samoće, da li je to pak samo prirodno, odnosno ono životinjski što još postoji u nama, tj. očuvanje i opstanak naše vrste. Odgovori na ova pitanja su nam vrlo potrebni, jer su nam oni potvrda naše normalnosti. Što uopće hoćemo u ljubavnom i seksualnom životu. Tu se kao odgovor na ovo pitanje nameće postizanje orgazma. A tek iza njega slijedi opuštanje i smanjena životna tenzija. No, kada bi to bio vrhunac ljudskih i međuljudskih odnosa, bili bi kao labudi, i ponašali bi se kao oni, ali bi do smrti bili vjerni partneru. Jer je to jedna od odlika labudova vjernost i to cijeloga života. No, naravno kod nas ljudi to ne može proći. Rijetki su takvi ljudi. Ne kaže se bezveze sto ljudi, sto ćudi. Neki odnas ulaze uodnose samo zbog materijalnog ineresa, jer za njih bez novca nema sreće. Drugi pak nemaju jasno izražene svoje stavove, i razmišljaju tuđom glavom, tu mislim vode ih prijatelji, obitelj, isl. I tu se događa velika greška jer se takva osoba vodi tuđim interesima, a svoje zaboravlja, gura u drugi plan. Postoje ljudi koji cijeli život ne stupe u istinske stvarne odnose s ljudskim bićem, jer cijeloga svog života vole nestvarni, imaginarni lik iz svoje mašta, kojeg su oni zamislili i koji je zan jih savršen, a u stvarnosti nikako ne uspijevaju naći takvo što, te se okreću tvom svom imaginarnom liku i zatvaraju se od stvatnih ljudi. Sva sreća takvih je ljudi jako malo. Postoje i ljudi koji od svih tih polazišta uzimaju za sebe dio i stvaraju za sebe svoje neko polazište. Mnogi od nas ljubav promatraju kao neki objekt, tj. mnogi od nas su fetišisti. Vole jedan objekt, grudi,oči, noge, stražnjicu, kosu, novac i sl. Takva opsesija jednim objektom je prokletstvo ljubavi i ljubavnih odnosa, jer nema polovične ljubavi. Mnogi danas ne shvaćaju ovo ili tumače na krivi način. Ali je samo jedan ispravan ili voliš ili ne voliš. Zato mnoge veze pucaju, jer mnogi kada istroše taj svoj objekt ljubavi , kreću u novu potragu, jer se osjećaju prazno u duši. I u njima se javlja želja i čežnja za novim ispunjenjem, novim iskustvima, dolazi do novog traganja za ljubavlju. Nastupa novi medeni mjesec i vrti se u beskonačni krug ponavljanja tih želja i čežnje, prema tome danas izgleda da svijet je prepun tragača za ljubavi, jer mnogi su sami, ili su u takvom odnosu gore opisanom.
To neprestano traganje čini nas napetima, i ona samo pokazuje koliko smo ustvari udaljeni od stanja ljubavi. Ona spriječava mnoge signale koji su vezani uz ljubav u nama. Ta napetost nas još više tjera na traganje , ali nas ne vodi pravim putem, ne vodi nas prema izvoru ljubavi, već nas vodi u vanjski svijet jer nam je lakši jednostavniji, umjesto onoga kojim trebamo se voditi. Zašto se to događa zašto većina nas ljubav doživljava na takav način. Mnogi su znanstvenici, teolozi, pisci rekli da je to zbog našeg vlastitog siromaštva vlastitog Ja. Jedan mudrac je rekao da svaki čovjek neovisno bio on običan čovjek ili car, živi svoj život s izvjesnom tugom u srcu, a ta tuga se javlja zbog inferiornosti „mene samoga“, koju ne možemo ničim hraniti niti eliminirati.A mnogi od nas to si ne želimo priznati. Što mi radimo umjesto da priznamo sami sebi to, mi radimo suprotno, u sebi to potiskujemo i radimo pogrešnu stvar hrlimo iz odnosa u odnos, jer mislimo da ćemo na taj način nahraniti svoje vlastito JA. Tu se javlja sebičnost, a takvi ljudi ne znaju voljeti jer su egoisti, a egoizam po svojoj biti isključuje stanje ljubavi. Ljubav nije prostor za samodokazivanje i pokazivanje svijetu svojih kvaliteta. Zašt ouopće dolazi do takvih stvari u našim životima, u našim vezama? Pa samo zbog toga što pokušavamo voljeti umom, a ne i cijelim bićem. A um nije biće i nije cijelina, a mi ljudi potpunu sreću možemo osjetiti samo kao cijelina, kao potpuno biće.Brojne propale veze, brakovi, velike ljubavi i svakodnevne svađe koje se javljaju među partnerima dokazuje da je ljubav inficirana silama manipulacije. I što se događa, otimamo se za tuđu ljubav, neki od nas nikada ne odrastu pa se cijelog života ponašaju kao dijeca, drugi tuđom ljubavlju popunjavaju svoj prazni ego. A riješenje je tako jednostavno, volite neprofitabilno, bitno je samo da volimo, bez očekivanja da će nam se uzvratiti istom mjerom, jer čovjek je jedan običan perpetuum mobile, i onsimo u sebi vječni motor, koji za gorivo koristi ljubav. A ljubav je srećom neiscrpan izvor energije. No, ako je crpimo iz drugih na krivi način, ona se brzo isprazni, ali kad je crpimo iz sebe za druge, tada ona nema kraja.
Danas u svijetu se ne gine samo od oružja, vjerskih ratova, prometnih nesreća. Gine se i zbog ljubavi. Tako sam neki dan pročitao na jednoj internetskoj stranici koja je vezana za ljubav da je jedna pjesma imala takvu moć, samoubilačku moć. Da su si mnogi ljudi diljem svijeta zbog te pjesme oduzeli život, neki si nisu oduzeli život, ali je na njih jako djelovala ta pjesma. Pjesma koja je samo govorila o ljubavi i smrti.
Ljubav čini čuda. Ona pokreće svijet. Cijeli naš život vrti se oko toga da volimo i budemo voljeni. No nerazumijevanje jezika ljubavi dovodi do propadanja mnogih ljubavi. Što mi radimo umjesto da dopustimo našoj ljubavi da cvijeta, mi radimo suprotno zagorčavamo jedno drugome život, gušimo ljubav negativnim osjećajima, kao što su strah od odbacivanja ili gubitka voljene osobe, gubimo samopouzdanje i samopoštovanje. Stvar se tuga, bijes, mržnja i otuđenje od voljene osobe. No, da bi ljubav trajala i to dugo potrebno ju je hraniti pažnjom jednog partnera prema drugom. Ženi je bitna brižljivost u obliku iskrenog interesiranja za njena osjećanja i potrebe, razumijevanje kroz pažljivo slušanje. I bez donošenja odluka o svrsihodnosti njenih osjećaja i potreba, da se uvažava njeno pravo, želje i potrebe, odanost kroz pokazivanje da je ona posebna, jedinstvena i vrijedna. Odnosno potvrđivanje nje takve kakva jest i uvjeravanje da je voljena. A muškarci se osjećaju voljenima ako od svoje partnerice dobije potvrdu povjerenja u njegove sposobnosti i najbolje namjere, da ga se poštuje i da će biti poštovan zbog napora i truda koji čini za nju, da mu se ona divi, da ga uvažava kao osobu, da cijeni njegove osobitosti i talente, kao što su npr. humor, snaga, poštenje, romantičnost, osjećajnost, ljubaznost. Svaki muškarac želi biti heroj u očima svoje odabranice.njen princ na bijelom konju, vitez u sjajnom oklopu. Muškarcima je potrebno ohrabrenje od žene koju voli, jer s time će biti još pažljiviji prema njoj, to je dokazano i u praksi. Jer ako djevojka ne stane iza svoga dečka pogotovo u važnim trenutcima njegovog života, on se počinje sve lošije odnositi prema njoj.
Žene često griješe jer svojim partnerima pružaju ono što je ženama najpotrebnije – brižnu ljubav umjesto ljubavi pune povjerenja. Na taj način nesvjesno se potkopava veza, muškarac tada gubi život i energiju, poslije izvjesnog vremena ne brine više o svojoj partnerici. To tupi oštricu njegovog samopouzdanja i gasi ljubavni žar. On se osjeća kontroliran i zarobljen, što nikada ne podnosi, čak ni u ime ljubavi. Princeza je princeza samo dok ima svog viteza i obrnuto.