Tri mjeseca nisam pisao na blogu pa eto..imao sam potrebu da nešto i napišem. Fax mi ide jako dobro, redovno upisan u drugu godinu. Sad se spremam za koncert Iced Earth-a i Saxona u subotu. To će biti jeben koncert. Što se života u globalu tiče, sve ide svojim normalnim tokom, bez većih oscilacija, bez većih spoticanja. Tu i tamo mi se potkrade koji ispad, ali sve u granicama normale..Barem se to meni tako čini. Društvo mi je zakon, već godinu-dvije isto bez promjene..Iako sam se s jednom frendicom počeo razilazit ali ne svojom krivicom. Kad ti je u glavi kaos, i kad ne znaš što želiš od života, teško je s drugima održat komunikaciju i zdrav i normalan odnos..Kad tad ćeš se nosit sa svim problemima sam, bez ikog uz sebe, a što je najgore, krivit ćeš sve druge oko sebe a sebe uvjeravat u to da si žrtva. S takvim stavom, dovodimo se u stanje potpunog ludila i nepovjerenja u sebe same što rezultira propašću našeg identiteta. Problem je u tome što nikog ne možeš natjerat da shvati ono što je očito ako osoba sama ne potrudi. Ja se mogu samo nadati da će ona na vrijeme shvatiti da ovo nije način. Iako samo se nadati nije dovoljno. Ali u nedostatku drugih rješenja, to mi je jedino i preostalo..