|
Dolazi Papa Benedikt u posjet Hrvatskoj i na aerodromu ga ceka sofer. Utovare oni prtljagu, udju u ogromni mercedes sa zatamnjenim staklima, a Papa sapne soferu.
- Slusajte prijatelju, u Vatikanu mi ne daju da vozim, ni po Evropi ni u Americi, ni igdje drugdje. A ja bih rado malo sjeo za volan, pogotovo tu kod vas gdje su lijepe nove ceste, pa ako nije problem...
Sofer se sablazni: te nemoguce, te ostat ce bez posla, te pravilo sluzbe. Ali ga Papa opet zamoli, tutne mu zlatnu medaljicu i nesto eura i na koncu se nekekao dogovore. Papa se prebaci za volan, a sofer, jos u strahu, sjedne otraga. Krenu oni, a Papa za cas nagari na stotku, pa na stodvadeset, pa stopedeset, pa jos brze. Na koncu ih presretne policijac na motoru i zaustavi uz rub ceste.
Papa spusti staklo, policajac pozdravi, pogleda kroz prozor i otrci brzo do radio stanice na motociklu.
- Alo sefe, evo sam zaustavio jednog, vozio preko stopedeset, al ne znam sta da radim.
- Kako ne znas, oderi!
- Ama, nejde sefe, previsoka sarka.
- Da nije gradonacelnik?
- Ma, jok - visi
- Ministar?
- Ma visi.
- Da nije presjednik?
- Ma jos visi!
- Pa nije valjda Bush, jebo ga ti?
- Ma jos visi!
- Pa koji je onda!?
- S efe - ja mislim da je to glavom Bog.
- Ma kako Bog?
- Pa ko bi drugi uzeo papu za sofera?
|