nedjelja, 05.11.2006.
Ajd sad svi zajedno...
|
He, he, he... Večeras je posebno veče. Raspoložen sam za sranje. Evo par stihova jednog našeg vrlog pjesnika: ••• Hoće li iko kad da shvati zašto se Bogu tako jadam? Od mesa moja duša pati, zbog jedne žene ja propadam. Mjesto da ostah u svom staklu, izađoh na svijet mlad i zelen; a sad mi resi u tom paklu nevinu glavu trn i pelen. Za suzom suza žudi teći, i tugu tješim tužnim slogom; a sva Nada: jednom reći životu, svijetu, nadi - zbogom. Tin Ujević Do sada sam u životu odigrao svoje role u filmovima: Lolita, Gorki mjesec, Tramvaj zvan čežnja, Poslednji tango u Parizu... Sve sam to nadživio a siguran sam da će jednog dana upravo žena biti ta koja će mi zakucati zadnji čavao u sanduk. Znam da ona negdje postoji možda sam je već upoznao, možda već diše tu pored mene u svakodnevnici i znam da u trenu kad sam zagledan u dubinu ženskog pogleda koji se cakli "ljubavlju" gledam u oči svoje smrti. Život počinje u ženskoj utrobi i završava u njenom zagrljaju. Ako postoji Bog onda je On ona. Još ne nalazim vremena da složim zbirku priča koje bih velikodušno djelio, na kraju krajeva ništa me ne obavezuje da ispunim to obećanje niti vjerujem da postoje ljudi koji strastveno žude za mojim tlapnjama. Večeras sam bio prisutan na čitanju priča skupine autora pod nazivom koji sam uspio zaboraviti i slušao sam priče od kojih sam zapamtio samo jednu pod nazivom "Amater" niti jedna od priča me nije ponukala da uopće skupim dovoljno koncentracije da pratim radnju. Zanimljivo je to da su svi autori od reda masturbantski uživali čitati svoje "djela", iako po mom sudu kurca ne vrijede, a mene je ta situacija dovela u stanje da isto tako masturbatorski pomislim da su moje priče vrednije od njihovih, tako da sam se u potpunosti suosjećao sa cijelim tim grupnim drkanjem. Ljudska glupost je neizmjerna. |
