vimen jednog poslijednjeg oproštaja nije vimen numinoznosti

Piti ćemo kafu,
I pušiti cigaru,
U nemaru i maru.

U maru i nemaru.
Gospodari milosrđa,
Sa skalpelom ljubavi,
Što nikad ne hrđa.

U rukavu sreće, na binama tuge,
Za telefonom sanjare romari.
Njihove su pertle šarene i duge,
U ruci im rastu smjeliji pazari.

Jer oni bome uvijek žive,
Znaju na pamet sve jezike sreće,
Složno razlikuju i dobre i krive
Pojmove - no pojam se kreće!

Na trgu, na pjaci, iza svih ideja,
Leže i pjevaju posljednje pjesme,
Skidaju se u dubinu boce,
Zatvaraju u brbljave česme.

....

Kako sam našao definiciju žene

Did ever woman, since the creation of the world, interrupt a man with such a silly question?


Vidite, to se meni događa skoro svaki dan, gotovo da nemogu ustati iz kreveta bez da me netko ne napadne. ja to ne razumijem, ne mogu si pomoči, nejde mi u glavu, ne-ide.

Tko su uopće te žene, I šta hoće. Žele li novaca, to možemo sigurno aranžirati, moj accountant je pri ruci; no, čini mi se da one ne žele samo novac.

Hodam ja tako Zrinjevcem, hodam i razbijam si glavu o problem (ne o kamen; iako je razlika između kamena i nekih problema svedena gotovo ni na šta) hodam, dakle, ja tako, kad predamnom - hop: žena.

Ah! beštijo! urliknem ja, no samo u umu, jer mi dobar odgoj i dobra doza straha nisu dali da izrazim duševnu konvulziju koja se događala u meni. No, žena je prošla pored mene, činilo mi se, kao siti leopard pored ranjene gazele (baš onako kako se prikazuje u beskrajnim dokumentarcima, koji teku i teku i beskrajniji su, čini mi se, nego rijeke koje teku u zemlji mrtvih, ne da sam tamo bio, ali mogu zamisliti...)

Što je dakle ona htjela?

Išao sam to istražiti:

Vidjeo sam da, kako je pravo govorio jedan gospodin kojem sam zaboravio ime, nijemac, mislim - da se gleda u ogledalo u i pritom, majke mi, ceri nekako, ne u ustima nego na čelu: zbunivši se pođoh dalje.

U društvu se ponajviše primjećuje čudno ponašanje ovih kreatura, te sam, prilikom eksperimentiranja, upao u takve nevolje, o kojima bih vam radije kasnije nešto ispričao, toliko su užasne da zahtijevaju posebno poglavlje i upozorenje pred njim, od barem par stranica.


Uglavnom...
Primjetio sam da se one čudno izvijaju i okreću i stvaraju nagajneljudskije grimase kad im je ugodno, a čovjek bi pomislio, podaren razumom kakav ima, da je jeadno biće u neprilici ili ulovljenu u nekakvu zamku... Ništa ne bi moglo biti suprotno

Žena je kao neka vrsta obrnutog noja, skriva glavu u pijesak ne u nadi da pobjegne od progonitelja ili kakve opasnosti nego u nadi da ih ulovi. Ujedno je i mesožder.

Tako sam našao definiciju žene -

Obrnnojožderantrop ili skraćeno, kako vole scijentifici:
ONA


Lucius P.

1.

Rijetko kad mogu vidjeti nekoga a da ga ne tučem. Drugi više vole unutarnji monolog. Ja, ne.
Ja volim tuči.



2.

Tek što sam ovo napisao, a već sam ubio svoje putovanje. A izgledalo mi je tako veliko. Ne, ono će se pretvoriti u stranice, i to je sve. Svakodnevno mokrenje.

Nedjelja, Božić 1927. Pariz 3 sata.




STUDIJA OVCE

O čemu se zapravo radi?





Mentalna Perestrojka
Kao dojka,
Vrlo žulja
Što je dulja,
To jest veća,
Pa mi je potrebna posve nova leća.