>skyward

Što samo to postao, pustinja, kap...
Kada nikoga nema preostaje samo šupljina, duboka jeka groznih glasova.
Bodu me tolike zvijezde, toliko da ne osjećam ruke, malo ju protresi i zvijezde će nestati...
Riječi iz knjige... Čovijek u tami, gospodin...
Satovi se razbiti da nestane protok vremena.
Samo bi lebdio na horizontu, prekriven zrakama sunca.
Dotakni moje oči, usudi se, probaj!
Govori mi o svojim bolovima!