( Intervju sa Pepe Gomezom, ljeto 1987., preuzeto iz novina francuskog CNT-a )


Pitanje: Sada kada ste dobili neke ustupke, a posebno pošto su stigli brodovi na popravak, da li je to demoraliziralo radnike?

Odgovor: Od prošlog zbora kojeg su sazvali svi sindikati (CC.OO, UGT, CNT, CAT) koji je održan devetog srpnja prekinuli smo sve odnose sa ostalim sindikatima jer su htjeli prihvatiti lošiji sporazum nego što je to prethodno bilo dogovoreno. Odlučili smo nastaviti sa borbom i pripremama za generalni štrajk u industrijskoj zoni Cadiza. Narednog tjedna sami smo sazvali radnički zbor kome je prisustvovalo 1,500 radnika. Radnici shvaćaju da je brodogradilište dobilo posao kao posljedicu njihove borbe. Pošto ostali sindikati više ne žele sazivati zborove, CNT je dobio nekoliko mjeseci za sazivanje sastanaka u cijeloj oblasti...da organizira nastavak borbe, da javno odbaci sporazume koje su ostali sindikati potpisali sa rukovodstvom i da obavijesti narod da ostali sindikati ne žele nastaviti sa javnim zborovima. Želimo pokazati da to što je jedan brod stigao na popravak ništa ne znači, kada budemo obavijestili cijeli Puerto Real, sazvati ćemo opći skup cijelog stanovništva, a ako nam se ostali sindikati ne pridruže (jer mi bismo željeli da svi zajedno pozovemo na skup) sastanak ćemo sazvati sami. Želimo da se to sve dogodi istovremeno sa onim što će se dešavati od listopada, studenog i prosinca pa nadalje pošto će tisuće radnika kojima je vlada prije tri godine obećala nove poslove ili povratak na stare ako pristanu biti dio projekta FPE (Nacionalni fond za promociju zaposlenja – radnici tijekom tri godine dobijaju 80% minimalca). Kao što znamo vlada neće moći ispuniti svoja obećanja i možemo očekivati da u cijeloj zemlji bude nemira i pobuna zbog toga.

Pitanje: Na nacionalnom nivou, što točno predviđate da će se dogoditi, s obzirom da su UGT i CC.OO i dalje najveći sindikati?

Odgovor: Pripremamo sastanke sa svim manjim sindikatima poput „Lijeve tendencije“ iz regije Asturije, koji je snažan u nekim malim i srednjim brodogradilištima i ima prestiž sličan onom koji CNT ima u Puerto Realu; INTGA, galicijski nacionalistički sindikat također ima dobru bazu; CAT je jak u Baskiji...Ako ujedinimo svoje snage možemo pokrenuti 20-30,000 brodogradilišnih radnika koji nisu u birokratskim sindikatima. Održavati ćemo sastanke bez UGT-a i CC.OO-a kojima je miliji ugovor koji su potpisali sa gazdama i državom. Iako oni još nisu potpisali sporazum, ostvariti će prešutni dogovor...Smatramo da će uslijed toga svi žuti sindikati, a CC.OO posebno, razotkriti svoje proturječnosti. Na primjer u brodogradilištu ASTANO u Asturiji većina radnika je u CC.OO-u, i oni će morati zakazati radnički zbor i, ako radništvu u isto vrijeme budemo uputili snažan poziv, možemo razraditi strategiju direktne akcije u tim oblastima – nešto što je teško raditi sam.

Pitanje: Zašto je djelovanje CNT-a tako teško?

Odgovor: Kada smo na primjer sami sazvali prošli radnički zbor u Puerto realu skupila se policija iz cijele Andaluzije, poslao ih je guverner. Od početka štrajka za sve akte terorizma, vandalizma i nasilja okrivljen je CNT. Kada smo sami sazvali zbor guverner je to iskoristio i jako udario na nas. Moramo biti oprezni, pogotovo sada, da održimo zamah, da ne budemo izolirani i da ne upadnemo u policijske podmetačine, kao što se to dešavalo ranije. Najbitnije za CNT u Puerto Realu je da se borba i radikalizacija nastavljaju i to što je provode radnički i mjesni zborovi. Naša uloga je da spremimo i organiziramo obranu za sve radnike. Smatramo da će se poslije ovog ljeta borba zaoštriti, ali u skorijoj budućnosti kada se potegnu fundamentalna pitanja organiziranja, nećemo uspjeti. Balans snaga je danas na strani socijalističke partije koja se može osloniti na UGT koji će smirivati socijalne prosvjede, a CC.OO stvara utisak da je radikalan, ali u praksi priprema teren za komunističku partiju i za njen izlazak na izbore pod velom „Ujedinjene ljevice“. Zato je njima u interesu da smire i dezorganiziraju radnike, da bi ovi ostali zavisni od političara i njihovog skupštinskog kalkuliranja i trgovanja. Ipak i oni imaju problema, u ozbiljnoj su financijskoj krizi i teško im je izdržavati birokraciju. Sve u svemu, ako na fundamentalnim pitanjima ne uspijemo, konflikt i dalje stvara revolucionarna previranja – mnogi članovi CC.OO-a su pocijepali svoje članske iskaznice i priključili se CNT-u. Jasno je da je u toku prestrojavanje na svjetskom nivou i da današnja situacija neide na ruku kapitalizmu. Teške borbe koje su radnici vodili u posljednjih deset godina i činjenica da su u praksi osjetili da se njima manipulira, da su prevareni...ta frustracija je baza iz koje možemo stvarati pravu radničku organizaciju koja će se moći
suprotstaviti gazdama i državi.


***