| |
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by Tincha
ovo je blog...
ImE:Sandra 
ŠkOLA: GimNazijA
FREnDOvI:
MaLica-ime govori mnogo, hehe...jako puno priča
Kathy-priča još više... zbunjolica,rockerica (Bon Žovi)
Izda-njezin smijeh je utjecao na moj (čitaj:glasno,jako glasno), moj putokaz!
Perušić [Peky] -haha,moraš ga upoznat da bi vjerovao
AndrEica-kako bi ja rekla:profinjena
the PooH-malo povučenija, ali zanimljiva...
i svi moje framaši, koje ne poznam sve, ali ih jako volim...drsko prirastu srcu!
dragani:ToMo, Andri,TiNo,Mašoss,Mara
e-MaiL: sandrica.sandric@gmail.com
BloGerI:
(p)ostanite Kristovi
Mala Ivana i Lara
TiNo
Kathy
Perušić
"Nafiksana"
teycco i crni
Ana&Arlen
Dolly
The Jezičarke
Frama Trsat
Izda
Pepa
Martica
Martina
Arogantni gosp...
Morgaine la Fay
Otherside Lyrics
I duša od crtića... najbolji crtić ikad! jako, jako lijep... pogledajte ga OBAVEZNO!!!!!
Dama & Skitnica
Toliko bi ja sad tu toga napisala, ali nemam pojma kako početi ni ništa...bah
Kako sad, evo, mijenjam dio sebe, odlučih promijenit i boxevi koji su postali baš dosadni...
Služite Gospodinu
u veselju služite!
Neka naša ljubav
i naša radost
ljude pokrene!
Pa i ja, kao framaš u začetku, imam zadatak da ljude pokrenem... i naravno ne namjeravam nikoga prisaljavat ni dosađivati.. nadam se da će oni koji su me posjećivali, posjećivat i dalje jer postovi će biti slični samo možda protkani bitnim sitnicama.... kao što je bi ovaj post:
Promjena i pol!!!
Možeš se promijenit! Uvijek! Samo treba željet, željet i željet!
I nać razlog…
Ma ja sam se promijenila, od prošle godine, skroz, ne znam kako sam preživjela bez Njegove pomoći. Našla sam Ga, i svakim danom sam ispunjena neopisivom srećom… pred večer, kad vam se misli skupe i razmislite o svim tim darovima… neopisivo…
To morate doživjeti… i željeti doživjeti! Sve ovo imati i biti tužan? I nezahvalan? Ma grozno!
Iskreni jedan «hoću» i sve će vam krenuti! Još malo volje-kao gas, i pomoć sa strane… bit ćete sve većeg i većeg srca!
Sutra počinje 2008 godina… želim vam od srca sve najbolje, sve naj, sve želje da vam se ispune…. Ali želim vam da i Njemu otvorite srce…da vas ispuni… možete sve imati, ali bez Njega nećete ŽIVJETI… živjeti, ljudi…
Ja vas svih jako jako volim i puno mi značite, makar neke ne znam ali nema veze...
Moja zemlja Hrvatska
Gledam tvoju bol i suze
koje peru mnoge grijehe.
Gledam tvoje ruke pružene
da dohvate dar slobode,
o Bože, sjeti se...
Gledam tvoje plavo more-
tužno udara o stijene.
Gledam tvoje nebo visoko-
puno je tamnih oblaka
o Bože, sjeti se ljubavi raspete.
Moja zemlja Hrvatska
križni put svoj prolazi,
ali njena ljubav jača je
od olova i od smrti.
Gledam Europu svu
kako gluha ostaje,
kao da ne vidi
da joj srce krvari,
o Bože, sjeti se...
Gledam tvoju djecu svu-
kao jedno, jedno su
i njihova ljubav čini da
živi Hrvatska,
o Bože, sjeti se ljubavi raspete.
gedvei ignazia
MAY YOUR SWORDS ALWAYS STAY SHARP
YOU MUST BE WILLING TO PROTECT YOURSELF AND WHAT YOU CHERISH,NO METTER WHAT THE COST
SOMETIMES THERE ARE NO ANSWERS
Pink Floyd: High hopes
Beyond the horizon of the place we lived when we were young
In a world of magnets and miracles
Our thoughts strayed constantly and without boundary
The ringing of the division bell had begun
Along the Long Road and on down the Causeway
Do they still meet there by the Cut
There was a ragged band that followed in our footsteps
Running before time took our dreams away
Leaving the myriad small creatures trying to tie us to the ground
To a life consumed by slow decay
The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The night of wonder
Looking beyond the embers of bridges glowing behind us
To a glimpse of how green it was on the other side
Steps taken forwards but sleepwalking back again
Dragged by the force of some inner tide
At a higher altitude with flag unfurled
We reached the dizzy heights of that dreamed of world
Encumbered forever by desire and ambition
There's a hunger still unsatisfied
Our weary eyes still stray to the horizon
Though down this road we've been so many times
The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist glowing
The water flowing
The endless river
Forever and ever
RHCP:Wet sand
My shadow side so amplified
Keeps coming back dissatisfied
Elementary son but it’s so…
My love affair with everywhere
Was innocent why do you care
Someone start the car
Time to go...
You’re the best I know
My sunny side has up and died
I’m betting that when we collide
The universe will shift into a low
The travesties that we have seen
Are treating me like Benzedrine
Automatic laughter from a pro
My what a good day
For a walk outside
I’d like to get to
Know you a little better baby
God knows that I really tried
My what a good day
For a take out bride
I’d like to say we
Did it for the better of
I saw you there so unaware
Those hummingbirds all in your hair
Elementary son but it’s so
The disrepair of Norma Jean
Could not compare to your routine
Balarama Beauty
Going toe to toe
My what a good day
Just to let it slide
I’d like to say we did it for the better of
I thought about it
And I brought it out
I’m motivated by the lack of doubt
I’m consecrated but I’m not devout
The mother the father the daughter
Right on the verge just one more dose
I’m traveling from coast to coast
My theory isn’t perfect but it’s close
I’m almost there why should I care
My heart is hurting when I share
Someone open up and let it show
My what a good day
For a walk outside
I’d like to think we did it for the better of
I thought about it
And I brought it out
I’m motivated by the lack of doubt
I’m consecrated but I’m not devout
The mother the father the daughter
You don’t form in the wet sand
You don’t form at all
You don’t form in the wet sand
I do yeah
You don’t form in the wet sand
You don’t form at all
You don’t form in the wet sand
I do yeah
Hladno Pivo:Pitala si me
Pitala si me zašto tvoje ime
Nikad ne provlačim kroz rime
Zašto ga ne nikad ne ukrasim metaforama krasnim
Pa da se time hvališ kolegicama s posla
Ma nema šanse nema tih para
Da mi budeš dio repertoara
Pa da tvoje ime pjevuši 'ko stigne
Da si svatko tek tako na brzinu puni tišinu
Mislim da bih razbio gitaru
Da čujem da te fućkaju na pisoaru
Da me jednog dana gledaš poniženo
Iz kuta dućana gdje je sve u pola sniženo
Ova pjesma o tebi koja si mi sve na svijetu
Ovaj pokušaj da kažem neizrecivo
Će se naći jednom na nekom CD-u
Imati naslov cijenu i Bar code
Zar da radio voditelj kreštava glasa
Preko naše himne traži vlasnike pasa
Da se cereka, kao dobra je zeka
U svaki jebeni singl ubaciti jingle
Ništa nije sveto
Sve je bruto i neto,
Sve je zabava
Bitno da nešto svira za žedna uha
Da nikog ne dira dok pere il' kuha
Da narodu skrati onih osam sati
I da lijepo stane između dvije reklame
RHCP:Road Trippin
Road trippin' with my two favorite allies
Fully loaded we got snacks and supplies
It's time to leave this town, it's time to steal away
Let's go get lost anywhere in the U.S.A.
Let's go get lost, let's go get lost...
Blue you sit so pretty west of the one
Sparkle light with yellow icing just a mirror for the sun
Just a mirror for the sun
Just a mirror for the sun
These smiling eyes are just a mirror for...
So much as come before those battles lost and won
This life is shining more forever in the sun
Now let us check our heads and let us check the surf
Staying high and dry's more trouble than it's worth in the sun
Just a mirror for the sun
Just a mirror for the sun
These Smiling eyes are just a mirror for...
In Big Sur we take some time to linger on
We three hunky dory's got our snakefinger on
Now let us drink the stars, it's time to steal away
Let's go get lost right here in the U.S.A.
Let's go get lost, let's go get lost...
Blue you sit so pretty west of the one
Sparkle light with yellow icing just a mirror for the sun
Just a mirror for the sun
Just a mirror for the sun
These smiling eyes are just a mirror for...
These smiling eyes are just a mirror for...
Your smiling eyes are just a mirror for
"Gandalf...that was my name..."
Prstena Tri za vilin-kralje za koje zvijzde siju,
I sedam za patuljke-vladare kamenitih dvora moći,
I Devet za ljude, usuda kletog što zarana mriju,
Al Prsten Jedan za Cara Mraka na prijestolju noći
U zemlji Mordor gdje sjene se kriju.
Prsten Jedan da zavlada svima, Prsten Jedan što traži i seže
Prsten Jedan da spoji se s njima i u tami ih sveže
U zemlji Mordor gdje sjene se kriju
I hobite polutane što u brijegu dubu dom.
Legolas, glasnik oca Thranduila, vilin-kralja Sjevernog Mrkodola
Enti...zaboravljena bića s početka svijeta...
Aragorn
Ne sjaje sve stvari od zlata napravljene,
Niti je svaki lutalica izgubio stazu;
Staro, ako je jako, ne vene,
A korijen dubok može odoljet mrazu.
A kad iz pepela se vatra digne jača,
I kad iz sjene nova svjetlost sune,
skovat će se snova vrh slomljenog mača,
I ponovno kraljem bit će onaj bez krune.
Eragon
You're not alone,blue shiny stone
You've fallen in a good company
For everything that felt like home
Has been taken away from me
It wasn't long 'till we followed Brom
The story teller and a guide
From him I lerned the ancient words
As we traveled through the Spine
The burning symbol in my hand
And the voice inside my head
Here am I
Things have changed and I'm not the same
I thought my name was Eragon
Finding out, by myself
Letting no one else decide
Who I am
A foreign stranger in distant lands
The first and only of my kind
Along the way, I've grown tired
Of this dragon rider life of mine
I didn't want to say goodbye
And place a friend in a diamond tomb
Murtagh I need some help from you
Running from the Shade
With Zar'roc as my blade
I wanna scry I wanna fly
Far away from here
And I wanna free
The girl trapped in my dreams
Will this end I'm really hoping so
When wll this end cause I wanna know
Who am I
Things have changed and I'm not the same
I thought my name was Eragon
Finding out, by myself
Letting no one else decide
Who I am
A foreign stranger in distant lands
The first and only of my kind
Along the way, I've grown tired
Of this dragon rider life of mine
Letting no one else decide who I am...
Along the way, I've grown tired
Of this dragon rider life of mine...
This dragon rider life of mine
THE MAGIC OF ERAGON
The impossible has no rules anymore
They’ve been broken down by what was thought
To be real
There seems to be a mistake
How can the natural laws
Just dance around the universe
Believing in something means nothing
Unless it is true
Behold, a living creature
With perfect color
And beauty in her eyes
Possessing power
More than a dragon
She’s magic in the sky
Following wonder
And following fantasy
The journey through it
Can be dangerous
Withholding love as protection from the fear
Remembering
The fateful prophecy (pg. 205)
Then finding out what it means
More than ordinary, from the symbolic moon
Holding on
With the hands of a farmer
Some things are harder than letting go
Visions
Of wars of the future
The blood of a warrior
Runs through his veins
Calling out for strength from Saphira
To heal the pain and hurt of Arya.
Behold, a living person
In perfect form
With beauty of the stars
Possessing power
More than the sun
She’s magic in his heart
The impossible has no rules anymore
They’ve been broken down by what was thought
To be real
Postoje li prijatelji?
Da…ali rijetki su oni!
Onako skroz.
Baš kad pomisliš da ga imaš,
Pobjegne, nestane…
-Zašto odlaziš?
On će totalno šutjet.
Skroz.
I otići će.
I ako se vrati, to neće biti to.
Ali nije sve tako sivo…
Kad razmisliš…
…šta se ne nađe uvijek pokraj tebe netko,
neočekivano…
I rasvijetli ti mrak
Kao Frodo s onom lampicom!
Evo posvećujem ovo svojoj krvno vezanoj. Kad te već crne misli okružuju…ali bar si riješila jedan dio!
Evo neki dan sam otkrila kako se neki za koje nikad ne bi rekla, bolje odnose prema nama (znat će određeni šta mislim pod «mi») nego oni od kojih to očekuješ. To baš nekad šokira. I smeta.
Enivej, slijedeći tjedan nacionalni…ali ako ništa drugo bar nemamo ta 2 dana škole, to nekako opušta….
U četvrtak je tako bilo fora (sarkazam) nitko nas nije htio pustit iz te žute zgrade, ostali smo jedini razred u školi. Ali doslovno jedini! Ali grad je stvarno izgledao dobro, onako skroz bijel, s ljudima u šarenim majicama. Nekima je pisalo «Ekipa za OčePit» ili «Bolje piće u ruci, nego bit u struci», ili nešto slično… Svaka im čast!
Pusa, pa.pa
Jučer smo otišli u Italiju! I to smo krenuli oko 7 i pol, nešto kasnije. Samo dvoje iz našeg razreda nije išlo, šteta, puno im pozdrava, a od profesora išla je naša slavna razrednica, teta Olga i Dexter, profa iz talijanskog koja ne predaje svima i još neka profesorica iz matematike s klinkom. Vozili smo se nekih 20 minuta, dok nismo stigli na granicu. Tamo nam je ušao naš policajac s velikim….pištoljem, pregledao nas i pustio nas naprijed. Pa smo stigli do Slovenaca, pazeći da ne skrenemo prema krivoj zemlji-Austriji na primjer. Oni su nas zadržali. Prvo smo neš čekali, pa smo morali svi izać s putovnicama/osobnima, da bi nam čovjek dao pečat. Ko bi razumio Slovence. Meni je, dok sam uzimala putovnicu, pala natrag na onaj njegov šalter sa staklom, pa me pogledo onim svojim slovenskim pogledom.
Pa smo se vozili Slovenijom, neko kraće vrijeme, prešli talijansku granicu i onda napokon stigli do Miramare dvorca.
Dok smo šetali, prošli smo pokraj njega, nismo ni znali da je to dvorac pa smo prošli kroz šumovite dijelove i našli labuda. Ali smo se vratili do dvorca i dobili besplatne karte jer su mislili da smo iz EU-a. U dvorcu smo se pravili Talijani, svaka druga riječ bila je piccolo i grandi, ako se to tako piše. Dvorac je ogroman i nakićen, za lustere nemam komentara.
Prošli smo i kroz neki dio gdje smo se morali izut i hodat bosi po pijesku i spužvama, da bi pogledali neke glupave ribe. Bio je tamo neki akvarij-i tražim ja stanovnika i približim glavu staklu, a nigdje ribe. I onda kad sam ju skužila, tako sam se prepala jer je bila odvratna, plava, sa spuštenim ustima, debela-grozno!
I stigli smo u Palmanovu oko 1 sat, i s nadom krenuli u lov na dućane. Ali sve je bilo zatvoreno, jedino što je radilo bilo je par kafića! Demet! Pa smo ušli u taj jedan kafić, otišli na wc, uzeli sladoled i otkrili da čovjek sa sladoledima priča nešto hrvatskog. Grad je totalno bezvezan. Imaš glavni trg iz kojeg idu ulice, a kraj ulice te vrati natrag, jer tamo ničeg nema. Jedino im crkva valja!
Opet smo se malo vozili da bi stigli negdje, kao u muzej, koji na kraju nije radio. Zato smo šetali Viom sacrom do još jedne crkve i katakombi. Bilo je toliko turista, da se nije moglo disat. Šta ti turisti imaju bit tamo kad i mi?!
Odlučili smo i popet se na neki visoki zvonik za 0,60 eura, za muku koju su oni nama trebali platit. Ono, zvonik ima jedan mali milijun stuba, bez kraj, visokih ono pol metra. Hodaš u krug, tako da te bole noge i vrti ti se. Mrak doživljaj!
I napokon smo na kraju stigli u grad koji ima ime nešto na G, slično kao grad. Imali smo sat i pol do 7 i 15, jurili smo kroz dućane. U neke smo dućane uletjeli čak tri puta! Negdje smo naletjeli na ženu koja priča nešto na naški, vjerojatno je Srpkinja. Pokušala nas je uhvatit u panici, kao da dućani rade još kratko, pa da brzo kupimo. Haha, sad je sigurno Srpkinja. (Tomislav je to kasnije opsovao). Izbacili su nas iz jednog WC-a.
Kako je vremena još bilo malo, Izda, Perušić i ja smo se razdvojili od Martine i Andree. I poslije se više nismo mogli nać, pa smo krenuli prema busu. Došli smo do jedne pizzerie, koja je bila naše posljednje sjećanje na dolazak u taj grad, jer od te pizzerie nismo znali kuda. Još smo malo švrljali gradom-i pogledali na sat 7 i 16! Di ćemo, nemamo signala za poziv! Neki nas čovjek odveo do stajališta kurijera, ali tamo nema našeg busa! Ko u seriji Izgubljeni! Izda je slučajno spazila bus! Koji smo mi šprint uhvatili i uletjeli u bus! A nama raska još izmisli da su krenuli na autoput skoro bez nas! Da ne zaboravim da su nas sprdali…
Povratak je bio zakon. Derali smo se i išli jednoj polovici na živce. Sprdali smo našu Olgicu i Dextera!
Pjevali sve moguće. Povratak nam je bio prekratak!
Sometimes I feel like I don't have a partner
Sometimes I feel like my only friend
Is the city I live in, the city of angels
Lonely as I am, together we cry…
Baš se tako osjećam, i to me frustrira, jer je prije bilo ljepše. A zašto? Svaki put kad uđem u školu i dođem do dijela hodnika gdje je moj razred, ne vidim više onu svoju staru grupicu zajedno. Nego u dva djela, ako ne i više. Gdje ćeš sad, komu ćeš se pridružit?
Zašto prebacujete krivnju na druge kad ste i same krive 50% za to? Zašto svi šute i čekaju najgluplju stvar da se oko nje posvađaju? Nas nešto muči, a nitko ne želi priznati što. Zašto? Međusobno si govorimo da nas izbijaju ovi, pa oni, a mi ni krivi ni dužni! DA, MALO SUTRA, ZAŠTO NE MISLIMO: MOŽDA IH STVARNO IZBIJAMO, MOŽDA IM STVARNO PREMALO PAŽNJE DAJEMO?
Jedan dan kod prozora vodio se razgovor, takav da je sugovornik molio i plakao, očajavao, da ovaj drugi ne ode. Nitko nije primijetio. A slijedeći dan slijedilo je pitanje: A zašto mi nemamo pojma o tome?
Evo odgovora, gore! I šta sad učiniti? Pričat o tome ili ne? Možda je najbolje da držim sve u sebi, prešućivati svaki odgovor na uvredu! Pa tako jednog dana eksplodiram, a možda pritom i umrem. To bi bilo super, imali biste jednu osobu manje za ljutit se na nju.
Ideja mi nije tako ni loša.
Ne petljajte se u situacije kad ne znate o čemu se radi. Nemojte stajat na stranu jednog, misleći da je to pravedno. Proučite prvo činjenice, i onda odlučite, tko je u pravu i da li je pravda na njegovoj strani.
Na ovaj post me potakla misao jedne osobe, s kojom se ne slažem u potpunosti, i koja me pogodila. Ali neću t ti zamjerat. Možda je lakše to prešutjet.
Evo još nešto, nevezano. BLOOD ON BLOOD i ovaj blog, ušli su u savez. Tako da ne bi bilo istih priča na dva bloga. Više detalja na Blood on Blood.
ETaža-GAraža je slučajno stvorena rima, na parkiralištu iznad Tatra Fenice, jer od cijele garaže samo jedna etaža ima WC. A ta dva stiha izrekao je Dravid, i nećemo mu to nikada zaboraviti. Perušić neće sigurno.
