Karmine demokracije
Da ne duljim i prebirem 'markove konake' ove dvije kapi žuči prolit ću na politikantstvo onih koji su festival demokracije, izbore, doveli u karmine demokracije.
Kad na izborima glasujem za određenu stranku to znači da svoj glas dajem onim ljudima koje ta stranka kandidira.
Svoj glas poklanjam, ne prodajem ga!
Vlast osvaja ona stranka koja ima najviše mandata u Saboru a time i raspolaže s NAŠIM novcem na osnovu godišnjeg proračuna.
Tako bi trebalo biti.
Političari ne bi smjeli imati pristup novcu ali smo svjedoci suprotne pojave pa su političari, čitaj politikanti, najimućniji ljudi u državi.
Kako?
Vlast se rimuje na svim poljima sa SLAST pa se opstanak na osvojenim pozicijama brani svim sredstvima a najpoznatija je KUPOVINA MANDATA.
Dakle, vlast ima novce, naše novce, a da bi opstala kad kola krenu nizbrdo, neposredno ili posredno putem trabanata vrbuju se spodobe iz drugih stranaka a imaju saborski mandat, da prelete u jato vladajućih. Naravno, za lijepe oči. Puhni mi u oko.
Tako smo na mala vrata došli do jednoumlja! Jednoumlja protiv kojeg smo digli svoj glas i batinu s početka devedesetih.
Tako se, jednoumlje, nazivao sistem u bivšoj državi, Jugoslaviji, koji mnogi nazivaju MRAK-om.
Da budem iskren; u mraku mi je bilo bolje.
Dakle, moj glas je protiv moje volje zloupotrijebljen od strane spodobe koja je dobila mandat u Saboru i sa strane kupca koja ga je kupila.
To je očiti kriminal na koga pravosuđe ne reagira a moralo bi. Jer, moj glas nikada ne bi išao 'kupcu' a ako se položaj u stranci spodobi više ne dopada iz bilo kojeg razloga, neka se zahvali ali svoj mandat ostavi stranci koja ga je nominirala!
Mnogi kažu; 'to je moj mandat i s njim mogu raditi što je mene volja'!
NE, NIJE! To je mandat glasača a većina ako ne i svi ti glasači ne bi ti dali mandat za čin koji si učinio/la!
|
