Dani koji se pamte
Studeni je a božanska se toplina razlila ovih dana prostorima države grijući pomalo apatične žitelje.
Toplina koja se ne da tržiti. Toplina koja grije šireći srce i dušu.
Toplina koja se kao virus prenosi kapljevinom i pogledom, nadom i sluhom.
Toplo je i neka je!
Mjesec studeni 2012 g. bit će u svijetu upamćen po ne tako dobrim događajima počevši od nevremena, potresa i međudržavnih sukoba posebno na Bliskom Istoku.
Hrvatskoj pak studeni je donio dobre vijesti iz Haaga čije smo ime bili skloniji izgovarati kao Had.
Donio je slobodu!
Oslobađanjem generala Gotovine i Markača stvorio se takav balon euforije da je prijetio puknućem zbog napuhanosti. Valja imati na umu da je ovo veselje i razdraganost nastalo spontano i iskreno što mu daje poseban pečat iskrene odanosti i ljubavi.
Da su kojim slučajem održavani izbori na nivou države bilo predsjednički ili oni drugi i da su se generali kandidirali, prošli bi s nevjerojatno visokim postotkom bez i jedne uložene lipe u kampanju.
Ništa ljepše od iskrene radosti.
Ništa svetije od Tuge vukovarske! Ništa ne može povezati hrvatska srca kao križno polje gdje svaki šapat odjekuje kao pucanj, gdje svaki jecaj odzvanja kao oda, gdje svaka suza kane kod cvijeta.
U svojoj uzvišenosti i dostojanstvenosti Vukovar lebdi nad Hrvatskom.
Da bih dovršio ovo svoje razmišljanje moram se dotaknuti i nečega što ne možemo svi skupa kao društvo preskočiti.
Kako smo na pragu ulaska u EU a dobro znamo da nas gledaju pod povećalom, moramo imati na umu i slijedeću činjenicu koja će sasvim sigurno biti podastrta.
Činjenica da nakon Oluje jesu učinjeni zločini neće se moći preskočiti bez obzira što su oni učinili Vukovaru, Škabrnji, Dubrovniku...
Hrvatsko pravosuđe morat će razriješiti taj čvor jer će se kao omča klatiti i biti balvan na putu za konačan ulazak u tu čudnu europsku obitelj.
Težak bi rekao:
'Udica se ne baca u more da se ribama pokaže dobar mamac već da ih se nadmudri'.
Nadam se da državni vrh računa s tim mamcem i da se neće uloviti!
|
