Različitosti
Ima ljudi koji će shvatiti, ima onih koji tako nešto nikada neće prihvatiti a ima i onih koji bi to rado učinili ali znate, obitelj, susjedstvo, što će reći šef ako me vidi ili nedajbože žena.
A različitosti su svakodnevno tu među nama, s njima živimo a da toga nismo ni svjesni jer smo se srodili s nekim od različitosti.
Prva i osnovna različitost jest muško i žensko. Ok, to je prihvaćeno kao jedino normalno i takva zajednica 'proizvodi' potomstvo kroz onu osnovnu društvenu ćeliju što je zovemo brak.
Djeca iz tog skladnog zajedništva ponovno su različita ili nejednaka po svim osobinama od fizičkih do duševnih. Čak niti jednojajčani blizanci nisu isti, slični da ali isti nisu i tu različitost prihvaćamo kao normalnu ili kako bi se u narodu reklo: 'dao Bog'.
Te različitosti ponovno traže sebi srodnu dušu i nađu se kao dvije jedinke koje odgovaraju po većini svojih osobnosti i nastoje živjeti u nekoj zajednici. Kako će se zvati ta zajednica manje je bitno, bitno je da se poštuju, razumiju i vole.
Tu dolazimo do 'problema' koji se pojavljuje u nekim glavama dajući sebi za pravo određivati što je moralno i društveno prihvatljivo a što nije.
Probajmo ponovno sagledat takve jedinke koje su rođene ne svojom voljom i koje su nekim 'čipom' dobile određene karakteristike a da se za to nisu pitale.
Naša okolina ispunjena je svakojakim jedinkama pa često možemo vidjeti muškarca po vanjštini ili ženu po vanjštini a u duši, u svojoj intimi su nešto drugo. Muško sa dušom žene ili žena s osobinom muškarca, narodski rečeno: 'muškobanjasta' ili 'muškardin'.
Ako sretnemo muškarca koji nekom osobinom podsjeća na žensko za njega ćemo reći: 'nu pedera'.
Kad bi krenuo nabrajati sve različitosti tu ne bi kraja bilo pa ću se zadržati samo na ovim aktualnim događajima koji se dok ovo pišem upravo održavaju u Splitu.
Prvo pitanje koje se nameće jest: 'što im je to potrebno i što to ne čine u četiri zida'?
Možda to njima i nije potrebno, kažem možda. Moguće da je povorka kao takva, skup kao takav ili okupljanje, nazovimo to kako želimo, zapravo iskorišten u drugu svrhu a služi kao indikator demokracije.
Indikator slobode govora, ponašanja i jednakosti koje će mnogima ostati kao misterij jer misle da su oni bogomdani da uređuju svijet po svojoj volji.
Nameće se pitanje da li su i 'Oni' koji to potiču isti onim prvima jer i oni žele uređivati svijet po svojoj želji.
Mnogo je pitanja a malo odgovora.
Ako je indikator, u što sam uvjeren, demokracije onda je i meni prihvatljivo ovakvo okupljanje i pokazivanje jer da nije tako to isto se moglo izvesti i na drugi način da policije, takoreći, ne bi ni trebalo.
Prvi način je onaj da se reče: 'u pitanju je snimanje filma' i nikome ništa. Isto bi bilo kamera kao i sada, isto bi se Raja skupila i gledala to s ushićenjem i isto bi se parada održala i to po mnogostruko nižoj cijeni od ove.
Drugi način je onaj zavjerenički pa se pusti priča 'od usta do usta' a takva je najprihvatljivija, da se to mora učiniti samo kako bi svijetu pokazali koliko smo tolerantni, razumni i demokratični.
No i jedan i drugi način koji bi bezbolno prošli nisu prihvatljivi jer bi ponašanje mase zapravo bila gluma.
Jedini pravi način za ispitati koliko je jedan narod spreman na demokraciju i prihvaćanje različitosti jest učiniti upravo ono što mnogima diže kosu na glavi a to je upravo parada ponosa ma što to značilo.
|
