četvrtak, 25.05.2006.

PRIČE. . .

Spušta se tiho veče čuje se zvona glas, žalosno pismo pišem rastanku došao je čas. U ruci mi drhti pero kao da me neko bije, predamnom je vlažan list papira, jer suzu za suzom lijem. Takvi će biti dani, u srcu će biti tuga, za rastanak naš ljubavi kriva je druga. Ne znam što misle o meni što sam ja za tebe bila al' za rastanak ljubavi kriva je druga. Ne znam što misle o meni što sam ja za tebe bila al' ja za rastanak nisam kriva. Voljeću još mnogo njih, gledat ću još mnogo slika al' uzalud "JER NA NJIMA NIKADA NEĆE BITI TVOGA LIKA".

Dok stoji na vjetru ona zaboravlja tko je. Dok stoji na vjetru ona je kao slijepac, bez štapa i bez ikoga. Stojeći na vjetru ona misli o ljudima, ona misli o sebi. misleći o ljudima ona sanja, misleći o meni ona odlazi, odlazi daleko, daleko.... I tamo daleko ona ne nalazi ništa vrijedno za sebe. Vraćajući se iz tog dalekog ona je umorna. Vraćajući se ona je zaboravila što je tražila. Vračajući se ona ne misli na mene. Vračajući se sa rukama u džepovima ona misli da sve zna. I zašto je stajala na vjetru i gutala prašinu. Ni za što je otišla tako daleko u tuđe. Ni zašto se vratila ni što je vidjela. Ništa ona ne zna ni zašto su joj ruke u džepovima. Ništa " JER NJENE SU OČI OSTALE DUBOKO ISPOD MOJIH OČIJU. NJENE SU RUKE OSTALE U MOJIM SAMO JE NJENO SRCE OSTALO TAMO NEGDJE DALEKO, DALEKO"...

- 12:06 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Evo mene opet!

Evo napokon ponovno pišem svoj blog.Ima dosta toga novo. . .imam dečka s kojim sam mjesec dana i lijepo mi je,vikendom radim u restoranu,preko tjedna dosta učim jer je kraj školske godine-KATASTROFA.Inače nema ništa posebno.Jedva čekam da škola završi, onda idem radit preko ljeta, na more i uživanje!

- 11:20 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PJESMICE. . .

TEŠKO JE…..

Tesko je cekati , nekog u ciji povratak nisi

siguran…

Tesko je vjerovati usnama kad govore…

istinu ili laz……

…radost ili tugu….

Tesko je nekog sanjati dok on sanja drugu…

Tesko je biti nista u ocima onih ,
…koji su tebi sve…

tesko je sanjati lijepe sne….

Tesko je biti sam..

Nekog dugo cekati..

Tesko je..tesko…

Svakome vjerovati


ODAVNO. . .

Odavno sam znala da smo tren koji prolazi,

ali koji se ne zaboravi,

zato do kraja zivota zivjet ces u meni,

i kad me jednom ne bude,

nek ostanu samo one uspomene najljepse,

da em ne pamtis u suzama kad smo se rastali,

vedc nasmjesenu kad smo se sreli..

Odavno sam znal da smo sudjeni,

al da prava ljubav u sjeni bolne sluge,

necu ti zamjeriti nikad ako me ne nadjes

i ako budes ljubio druge,

znam da se ljubavio prave rode da bi uvelicale covjeka

i smrvile ga do tuge...

Odavno sam znala da voljet cu jednom,

onako jako da boli do kraja vjeka,

sada vidim sve sto smo imali

tece u proslost kao rjeka,

ali ta rjeka ne presusuje..

jer i ljubav zauvjek traje..


****

I tvoj cvjett sto si ga darovao,

počeo je da vene,

da umire,

kada si ortiso..

Umirao je polako,

iz dfana u dan,

umiraopolakio sa mnom..

I nase slike,

tuzno me gledaju,

i tvoja pimsa moje suze skupljaju,

svakim danom sve tvoje sto imam,

u tugu me zove,

svakim danom ja se pitam,

zasto volim

ono sto izgubljeno odavno je...



NISAM

Smeđe boje je ljubav moja.
Koje li je tvoja?
Nikada te nisam ljubila
na njegovim usnama
nikada te njegovim imenom
noćima nisam zvala.
U očima te njegovim
nikada tražila nisam.
Ne, nikada nisam.
Zamisli, volim ga.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

____ ekipa ______
mira
andreja
koza
sanya
neumann

VICEVI-o plavušama

Zašto zid puca kad se plavuša nasloni na njega?
Zato jer pametniji popušta!

Što se dogodi kad dvije plavuše trče jedna prema drugoj?
Razbije se ogledalo!

Što kaže plavuša kad zatrudni?
Nadam se da nije moje...

Zašto plavuša ima kockaste cice?
Zaboravila je izvaditi silikone iz kutija.


Zašto zid puca kad se plavuša nasloni na njega?
Zato jer pametniji popušta.

Postoji puno stvari koje se čovjeku motaju po glavi. Neke od nji postanu stvarnost i čovjek puca od sreće, ali nerijetko ostvare stvari za koje nije mislio da su moguće. . . i svi mu snovi padnu u vodu. Zaboravlja na ono prije, sve ostvarene želje. Razočarenje je lijek koji rastvara rane, ljudi pate, a samo PRAVI prijatelji su melem za životne boli, a NEKI ljudi u životu samo stvaraju rane i ruše sve snove. Jesi osjetila to? Ja da! Nažalost. . .


Dok gledam dijamant što vječno blista, pitam se zašto moja sudbina nije ista. Al onda se sjetim da imam tebe i shvatim da imam dijamant kraj sebe!