nedjelja, 18.11.2007.
mukotrpne navike....
Postoje oni trenuci u životu kojima se posvećujemo više nego onima drugima... Postoje trenuci u kojima si sretniji nego u onima drugima... Postoje dani koji su bolji, a ima i onih lošijih... meni su u život ušli samo tužni trenutci... oni trenutci kojima se ne želim posvećivati, ali me nitko ništa ne pita... neko vrijeme sam vjerovala u onu poslovicu da smo sami kovači svoje sreće, sada više u to ne vjerujem jer nema sreće bez čovjeka kojemu sam podala svaki dio sebe... trudim se biti ono što nisam.... zbog čega je to tako? Zbog čega ja ne mogu više na miru pojesti ni popiti... sve mi je to neka obaveza... jedem najfinije jelo, a uopće ga ne osjećam... pijem najdraži sok, a uopće ga ne osjećam... pitam se gdje je tome kraj? Gdje je kraj toj patnji koja raste iz dana u dan? Nemam snage više.. nemam snage... a tako bi htjela biti vrapčić iz prethodnog bloga... htjela bi se iskoprcati iz ovog patničkog života... htjela bi se jednog dana ustati, a da ne pomislim njega nema...htjela bi da ništa više ne radim iz navike.... Vani je počeo snijeg... uhvatila me je sjeta jer dolazi Božić bez njega, a to me tako boli... sjetila sam se prošlog Božića kada je meni prvoj stisnuo ruku i naslonio svoje najmilije usne na moje... sada su ove moje usne beživotne... ove moje usne su mrtve... ove moje usne su tvrde poput olova... sve na meni je tako teško, čak i ova moja glava... ne mogu je više nositi... Bože... što da radim? Postala sam kao robot koji samo jede, spava, uči, ide van subotom, a uopće nema smisla.... Znam da sama sebi moram pomoći jer ako to sama ne želim nema mi pomoći... a kako ću to željeti kada nemam poticaj... nemam životnog elana... ali imam nade... ona nikada neće utrnuti, nadam se... imam nade u bolje sutra u ljepše jutro... imam nade da ću se ponovno smijati... da ću se ponovno najesti s nekim okusom u ustima... nadam se da ću ponovno biti sretna... nadam se i da će to biti što prije, a bez njega to neće biti cijelu vječnost... ali meni bi i vječnost bila mala kada bi znala da će se ponoviti ono od prije... htjela bi se ujutro pogledati u ogledalo, a da ne pomislim vidi ove nesretnice...
