NEPOZNATI, A DOBRO POZNATI LIK
petak, 11.01.2019.Kada prvi puta ugledah svjetlo dana,
ispustih prvi glasni krik,
okrenuh prvu stranicu života,
a pored mene sasvim novi, nepoznati lik.
Bijaše to lik
kojem bijah, jesam i bit ću
važnija i od njegovog života -
u tome je ta čista ljubav i ovozemaljska dobrota.
Bijaše taj lik pored mene
i kada izustih prvu svoju riječ,
razumješe me odmah
makar ne znadoh puno toga reć'.
Pored mene je hodio
i kada prvi puta zakoračih.
Prepoznavši moju muku,
nije me ispuštao iz svojih ruku!
Bijaše taj lik ovdje
i danju i noću,
mazio me, pazio
i slušao naredbe: „Ovo neću, ono hoću!“
Bijaše on,
više od samog nepoznatog lika.
Bijaše to ona,
Božji ponos, Božja dika.
Bijaše to majka,
hrabrija od svih zemaljskih bića.
Ne može nitko ništa
gnijezdu njenih ptića.
Neustrašiva lavica,
lukava lija,
mudra sova
i svih pčela kraljica;
to je ono što će ju vječno krasiti.
Njenu posebnost i majčinsku ljubav,
Ništa nikad neće moći ugasiti.
Poštujmo njenu ljubav
i žrtvu s kojom živi.
Zar nisu njena djela
dostojna da joj se svak od nas divi?
Oznake: majka, ljubav, dijete, gnijezdo, život, sigurnost, beskrajna ljubav pažnja i briga ...
komentiraj (7) * ispiši * #
KAD UTIHNU SVJETLA
srijeda, 09.01.2019.Kad utihnu svjetla velikoga grada,
Kad utihne svjetlo i zavlada tama,
Sjeti se da moje ruke grlit će te jednako i onda i sada
I da nitko ništa ne može nama.
Kad utihnu svjetla velikoga grada,
Kad izgubiš iz vida svoj zacrtani put,
Ta uzmi moju ruku tada,
Obasjat će nam ga mjesec velik, žut.
Kad utihnu svjetla velikoga grada,
Kad pomisliš da je gotovo sve
Tek onda se rađa nova prilika i nada,
I počinje vrijeme za najveće sne.
Kad utihnu svjetla velikoga grada
I poistovjetiš se i ti sam sa tamom tako.
Doći će ti u glavu poznata rečenica tada;
"Nitko nije rekao da će biti lako".
Kad utihnu svjetla velikoga grada,
Sjeti se ruku u čijem zagrljaju uvijek možeš pronaći dom,
U čijem zagrljaju osjećaj nježnosti te svlada
I čije te srce voli snagom svojom svom.
Kad utihnu svjetla velikoga grada
I prođemo kroz život sve što nas već sada negdje čeka,
Ne zaboravi da tvoja sam stijena onda i sada
I obećajem da bit ću ta ista dovijeka.
Kad utihnu svjetla velikoga grada
I više ne budem lijepa i mlada,
Moje staro srce kucat će isto,
Za tebe u njemu uvijek naći će mjesto.
Kad utihnu svjetla velikoga grada
I osvrnemo se na svoj životni put
Tada ćemo znati puno više nego sada
Shvatit ćemo onda koliko nam je pomogao jedan običan mjesec velik, žut.
Kad utihnu svjetla velikoga grada
I shvatimo koliko li smo samo sretni bili,
Hoće li nam glavom proći tada:
"Zašto smo toliko propatili?"
A kada onda ponovno nam svane sasvim novi dan
I dobijemo novu priliku i nadu,
Hoćemo li sanjati opet isti san?
Napisati veselu pjesmu ili nesretnu baladu?
Oznake: ljubav, svjetla, grad, prilika, nada, san, pjesma, balada
komentiraj (7) * ispiši * #
