ŽIVOT JE KAZALIŠTE

Kada zastori se spuste
i kazalištem zavlada gromoglasni pljesak,
Što se događa sa svim onim glumcima,
Skidaju li s lica onaj ukočeni smiješak?

Skidaju li maske
i pokazuju li pravo lice?
Govore li sve one divne riječi,
istinu, laži ili samo besmislice?

Premotavaju li film unatrag
kada izgovore nešto što nisu smjeli?
Pauziraju li trenutak
i izrežu scene koje u životu nisu htjeli?

Kada zastori se spuste
i glumci sa lica skinu svoj ukočeni smiješak
Što se događa sa svim onim gledateljima,
prestaje li odmah onaj gromoglasni pljesak?

Prestaje li oduševljenje
i nastupa li neugodna tišina?
I nestaje li, s prvim svjetlom,
sva ona duga, neprekidna tmina?

Nije li život kazalištu nalik?
Svi smo mi glumci, a svijet je naša bina.
A na kraju,
ista nas čeka sudbina.

Svi smo dio predstave
čiji kraj nam nije poznat -
tko će u raj, a tko u pakao
pri naklonu ćemo doznat.

Oznake: kazalište, glumci, život, uloge, svijet, pozornica