travanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bio je jedan zločesti čovac. On bi došao, pa bi sa svojom debelom škembesinom drugim ljudima zakrčivao prostor. Okretao se na vrtuljku usred gužve. Zakrčivao svaki milimetar, svaki inč važnog - duhovnog prostora. On bi gledao u ljude, a oči bi mu bile svinjske. Iza tih očiju nismo nikako mogli nazrijeti pomak živaca koji bi upućivali na inteligenciju. On bi samo sjedio, mi bismo samo sjedili. A jednoga je dana, sasvim nenadano, u našu prostoriju nogom stupila žena koja otvara glave i popravlja sve što smrdi. Prvo je krenula da otvara tu glavu, a nas dvoje-troje smo se još morali uspeti na škembesinu da pridržimo. Smrdilo je i nama i drugima. Nama – posve pretjerano, drugima – tek da poluskriveno zariju svoje nosne duplje u marame i trkaju se laktovima; u suvremenom smijehu kad svinjsko oko ne zuri. Ja sam morao izaći napolje da se ispovraćam. U smjesi toksičnih iznutrica pojavio mi se lik koji tjera vidovnjake da zaključuju o budućnosti. Lik je debelog bio debel kao moja debela povraćotina. Dvije djevojke i jedan motorist stali su u to ne gledajući kamo idu. Njihov smijeh i šale kao lonac prekinuo je vrisak djevojke visoka glasa koji izleti kad ova ugazi u nešto fuj. Da prostite: govno, đubre svake vrste ili povraćinu. Tako su mi dvije djevojke i motorist stali na debelu budućnost, i sve je opet bilo neizvjesno kao i prije. (A ovom su zaklopili glavu, prozračili prostoriju i nikad više o tome nismo zamucali ni riječi.) Zagledam se samo ponekad u otvoreni prozor što se belji svijetu svojim zavjesama k'o jezičinom neopranom. Tada mi se sastanu prošlost i budućnost; ah - što ćeš! |