The wind, the clouds, the sun... A beauty so great, it might as well be invented by my desolate mind. What is the difference between a breath, and a dream? I could just be dreaming, dreaming a reality, floating on the thin surface of my sea of desires...

Alucinor, -ari. To wander in mind, dream, talk idly.

dio mene tebi

uopće mi nije jasno šta vidim u al pacinu!!

ponedjeljak, 12.06.2006. @ 10:43












prvi film koji sam pogledala s njim u glavnoj ulozi a da sam na njega obraćala pažnju je "carlitos way". film me je emotivno dirnuo i on mi se jako svidio... ne znam jel to samo zbog karaktera njegovog lika u filmu - loša sudbina nevinog (pa dobro ne potpuno nevinog) pojedinca... sjećam se da sam to nekoć učila iz hrvatskon iz grčke mitologije... ničim izazvana tragična sudbina glavnog junaka... pa kako me nebi dirnuli kad su u filmu nečiju želju da si popravi život i postane bolja osoba učinili nemogućom... zar je tako teško sredit si život?? izgleda da da! evo i sad bi se mogla rasplakat...

onda sam gledala "recruit" i tu mi se isto svidio - ali ovaj put u ulozi negativca... ali taj negativac i nije toliko, toliko negativan, opet izaziva suosjećanje. uostalom negativac postaje samo zadnjih 5 minuta filma (tj. ne postaje tek tada, bio je od početka ali tada se te vidi "pravi on")...
dojmio me se kao učitelj, kao mudar čovjek koji zna šta radi i ima svoje načine, ali čekaj malo! pa ja opet govorim o karakteru njegova lika!!

onda sam pogledala "devil's advocate"... joj faj mi se film svidio zbog Keanu Reeves-a i onog njegovog (i njegove mame) preslatkog naglaska... ne znam zašto al palim se na Matrix (možda zato što mi se inače sviđaju filmska i književna sf i slična, mnogima "nastrana" ostvarenja. joj moram sad još nešto reć- kod takvih stvari kao što su harry potter, filmovi o vampirima, gospodar prstenova i slično, uvijek dolazi do opredljeljenja na one tzv "realiste" kojima su to sve gluposti na i one koji i sami pomalo žive u zamišljenim svjetovima pa ih takve stvari privlače...) pa mi je Keanu drag... a iskreno i Charlize Theron me oduševila! završetak mi se sviđa, u trenutku dok ga još nisam bila u potpunosti otkrila, bila sam razočarana (mojim) pretpostavljenim završetkom, al ok su to sredili na kraju... thumbup nije sad on nešto extra, extra, al zasigurno bolji od klasičnog happy enda koji se naslućivao!!
Al (Pacino) tu glumi ponovno negativca, zaista jako sličan film prethodnom u mnogočemu... i ponovno nije potpuni negativac u mojim očima iako glumi samog vraga !! ni u jednom dijelu filma nisam poželila da gori u paklu (iako to njemu očito ne bi smetalo burninmad)!

prije mjesec dana sam pogledala i "two for the money". hm... znala sam šta me čeka. kad sam pročitala uvod, vidila sam da se radi o još jednom identičnom Al Pacinovom filmu! znala sam da je sve viđeno, i čula sam da nije nešto posebno ali, bila je nedjelja večer i bilo mi je dosadno a i zbog nekog mog čudnog afiniteta prema njemu odlučila sam sjest u kino i pogledat! da, sve je bilo jako slično, čak je Al imao i slično ime ko u "recruit" - Walter! u novačenju se znavo Walter Burke a ovdje Walter Abraham (vjerovatno se Al bio previše navikao u "recruitu" da ga zovu Walter pa se jedino na to mogao odazivati smijeh) u oba filma novači i u oba filma je neki veliki frajer (ma on je faca u svakom svom filmu), ali ovdje nije toliko jak i utrajan kao u "recruit"- pomalo pokazuje i one slabije strane- nedostatke, slabosti i mane...
iako je sve jako slično, priča mi se ipak dosta svidila! zaista on me nekako uvijek uspije dirnuti!
uz Al-a uvijek vežem i Roberta De Nira. i mislim da ima tu logike- sličnih su godina, a zasigurno se može reć i za Roberta da ima te neke frajerske uloge, ili kako ih već nazvati... natjeraju ljude da im se svidi njihov slatkasti bunt!! iako se za roberta može reć da ima raznolikijih filmova (ili se to meni samo čini jer sam robertovih filmova više pogledala)...

dakle- iako sam pogledala 3 njegova identična filma i iako svi kažu da su mu svi filmovi isti, meni su prirasli srcu. ja znam i volim kritizirat, al ovdje nekako ipak srce pobjeđuje. nije da su mi to najbolji filmovi, al znam da mi nije bilo krivo što sam ih pogledala i što sam mu oprostila sve mane i sve nedostatke navedenih filmova... smijeh

palim se na ljudske vrline i kreposti a očito je da i glumce dosta doživljavam kroz njihove likove, ali iako se to ne čini ispočetka, zar to nije pravi način? po nekoj logici trebalo bi gledat kvalitetu njihove glume, ali zar mi oni svojom boljom glumom bolje ne prenose i karakter lika? ako karakter doživim zar to ne znači da su dobri glumci!?
...i da se ogradim malo da ne ispadne da su mi dobri glumci jednino oni koji glume pozitivce ili njihovi likovi uspiju izazvat moju simpatiju - ma to nije istina!! smijeh eto ogradila sam se! smijeh
ha ha ha...

Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.