Na Jugu Naše Zemlje

ponedjeljak, 20.02.2006.

SUSJEDI

U dvorištu sam meo otpalo lišče i Grickove kosti. Ja ne razumijem tog mačka. On jede kosti kao pas. Meni se čini da je on u tijelu mačka, a u duši pas. Često pokazuje siptome jednog psa, na primjer zalijeće se u noge i grize ih. Pomišljao sam dosta puta da stavim onu upozoravajuću tablicu ''Opasan pas'' ili ''Čuvajte se psa'' . Kad netko dođe a on je tu u dvorištu, odmah se sakrije i čeka da osoba krene do ulaznih vrata, zacima guzicom i zaleti se na noge i grize. Tako je to jutro mene grizao dok sam meo dvorište. Svaki čas sam ga morao tjerati s metlom.
Trajalo je to neko vrijeme, a onda je našu pažnju privukao veliki kamion koji se zaustavio ispred susjedne kuće. Inače ta je kuća već neko vrijeme bila prazna. Iz kabine je izašao vozač i dvoje starijih ljudi. Nešto su pričali jako brzo, pa nisam ništa razumio. Onda je vozač otvorio stranicu kamiona i poispadalo je nekoliko radnika. Shvatio sam da su to novi susjedi. Eto, nakon devet mjeseci netko je odlučio useliti. Mesec im njihov, nisu ni uselili, a već su smetali radnicima. Petljali su im se oko nogu, gnjavili ih uputama gdje ostaviti pakete i razne komade namještaja.
U gledanju mi se pridružila Dalilah s dudom u ustima. Onda nas je susjed ugledao i mahnuo mi rukom. Uzvratio sam mu, neka zna da sam dobrosusjedski raspoložen. Opet mi je mahnuo, a ja mu opet uzvratio. I po treći put mi je mahnuo, a ja uzvratio.
- Tata, dundo maše da mu dođeš.
- Nije, on nas pozdravlja. Dobar neki dundo.
Dalilah je bila u pravu. Susjed je prišao i obratio mi se na konavoskom jeziku:
- Kenova šušede. Ajde bogareti pomozi ovijem judima unijet mobiju u kuću.
- Ne znam... stvarno ne znam... nisam nikad to radio.
Susjed je napravio kiselastu facu i otišao mašući rukom, onako kako se maše nekom kome želiš reći da je teška budala.
- Tata, tata, što dundo hoće?
- Bolje ti je da ne znaš, još si mala.
Susjed od svoje namjere nije odustao. Tko god je naišao ulicom zvao ga je da pomogne tim radnicima. Gledao sam ga što radi, ali kad je jednom radniku vratima priklještio mali prst ruke nisam više mogao gledati.
Nakon pet dana naši su se susjedi ugodno smjestili. Došli su nepozvani na kavu. Iz razgovora koji je usljedio doznali smo da dolaze iz konavala, a to smo več mi primjetili. Da imaju dva sina koji su ostali u selu da bi se bavili poljoprivedom. Oni su stari, a djeca mlada pa im samo smetaju. Susjed nam se pohvalio da ima rođaka u Dubrovniku. Također ima i brata u Dubrovniku, a koji živi u Mokošici. Rekavši to puknuo je od smijeha. Što je toliko bilo smiješno rekla nam je njegova žena. Njegov brat je mlađi od njega i žena se razvela od njega.
Dok nije došlo do rastave braka živjeli su u neboderu u Mokošici. On je trgovački putnik, pa ga nekad zbog posla nema po pet ili deset dana doma. I jednog dana je otišao na poslovno putovanje. U istom neboderu je živjela njegova ljubavnica četri kata niže. On je naravno pošao k njoj, to je bila uhodana rutina. Dok je bio kod ljubavnice nije izlazio nikad van da ga netko ne bi vidio.

Ali što se dogodilo. Ljubavnica mu je kasno u noć rekla da baci smeće jer smrdi, a ona trenutno ne može. On je razmišljao: jedanest je sati, nikoga nema na ulici pa neće biti problema, neće ga nitko vidjeti.
Na brzinu je obukao kućni ogrtač i papuče. Ne razmišljajući u liftu je pritisnuo tipku za četvrti kat, njemu dobro poznat. Kad je izašao stao je ispred poznatih vrata. Pokušao je ući, ali bila su zaključana. Počeo je zvoniti. Vrata je otvorila... njegova žena.
Muž se vratio sa poslovnog puta u kućnom ogrtaču i papučama. Zeznuo se. Iz navike je pošao doma. Susjed se smijao kao lud. Ne znam što je tu bilo smiješno.
Susjeda je tom prilikom spomenula i njihovog rođaka. On prodaje voće i povrće na pijaci. Prodavao je on i po plažama ljeti. Nije dugo izdržao, jer je slabo prodavao. Šetao bi on nudističkom plažom i na engleskom vikao voće i povrće. Kad bi osoba zatražila kilo ili dva voća, on ne bi prodao. Ako osoba nema ništa na sebi onda nema ni novčanik. Nije mogao razumjeti da je to nudistička plaža, da se ljudi kupaju, sunčaju, pričaju goli. Vidio je osobu golu, nije vidio novčanik i nije prodao voće. Susjed se smijao kao lud.

Kad su odlučili otići rekli su da smo mi mladi, a oni stari i da nam samo smetaju. Nismo ni zatvorili vrata za njima, a Dalilah je počela plakati. Ustanovili smo da ima visoku temperaturu. Morali smo odmah zvati hitnu.

Nisu naši susjedi loši. Kad kad nepozvani dođu na kavu, kad kad budem zamoljen da im pomognem premjestiti ormar ili stol, a najlakše mi je premjestiti pepeljaru.
Ipak, imaju jednu manu koju nisam odmah zapazio,ali kad tad bi. Neda je imala sreće pa je prva primjetila i mene je uvjeravala, ali nije trebala jer meni ipak ništa ne promakne. Polako čitajte: naši susjedi su baksuzi, ali na za sebe već za druge. Teško mi je u to bilo vjerovati, ali istina uvijek pobjedi.
Jedno poslijepodne sam se dogovorio sa poznanikom da žene izvedemo na večeru. Onaj tko ne dođe je magarac. To isto popodne su susjedi došli na kavu. Uveče Neda i ja smo krenuli, ali nismo stigli na dogovoreno mjesto. Auto se pokvarilo. Sinhroni u mjenjaču su popucali. To se dogodi jednom autu od nekoliko miljuna i to se dogodilo baš nama.
Drugom prilikom susjed je došao posuditi sjekiru. Nakon što je otišao Neda me zazvala iz WC-a. Puklo je staklo na vratima od veš mašine. To je staklo debelo i ne puca tako lako, ali nama je puklo.
Jedno veče je došao bračni par s kojima smo trebali otići na večeru. Malo su se čudili što smo onda ispali magarci. Željeli su da nadoknadimo onu večer. Taj put smo krenuli zajedno s njihovim autom. Prije nego smo pošli susjeda je svratila da posudi malo soli, vegete i papra (ne pretjerujem) i njihovo se auto pokvarilo, pa smo svi pješke išli doma.
Neda je navela sve loše događaje koji su nam se dogodili od kada su doselili novi susjedi. Nisam joj vjerovao. Optuživati ljude da su baksuzi nema smisla. Ja nisam praznovjeran da povjerujem u to tek tako. Danas ti se dogodi nešto loše, a sutra nešto dobro. Da bi dokazao i sebi i Nedi da sam ja u pravu, da susjedi nisu baksuzi, popravio sam auto, pozvao susjede na kavu i navečer izveo Nedu u kino.
Na povratku kući sve četri gume su pukle. Ipak je ona bila u pravu. Dakle, ima takvih susjeda koji su baksuzi. Ako su ti ušli u kuću nešto se nepredviđeno loše mora dogoditi. Srećom ne dolaze tako često jer smo mi mladi, a oni stari i ne žele nam smetati. To veče kad smo došli doma otvorio sam prozor u dnevnom boravku i viknuo:
- BAKSUZI!
- Ljubavi jesi li poludio, zatvaraj prozor, mogu te čuti.
- Pa što?
- Opet će doć.

- 13:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 15.02.2006.

NEŠTO ME BOLI STOMAK

Opet mi je došla sestra u posjet. Ona živi i radi u Zagrebu. Još se nije udala jer nije naišao princ na bijelom konju, a takvog možeš sresti samo u filmovima. Ja ne razumjem zašto se preselila u Zagreb. Sto puta sam joj rekao da se vrati živjeti u Cavtat. I tako mi onda ne bi dolazila u goste. Ja, kum i moj najbolji prijatelj pomogli bi joj da obnovi kuću naših roditelja. I onda ne bi svaki čas dolazila u Cavtat i to meni u goste. Ja nju ne volim onoliko koliko to očekuje od mene. Zašto? Kad smo bili mali vratima mi je priklještila mali prst lijeve ruke i smijala se zbog toga. I zamislite, još mi se nije izvinila. I normalno da mi je antipatična. I ne volim da mi dolazi u goste.
Neda i Dalilah je vole. Neda je našla s njom zajednički jezik i ne uvlači ga u usta dok je ova u gostima. Dalilah je zove tetka, a ova joj uvjek donese veliku Milka čokoladu s lješnjacima.
Budući da je došla iza devet uvečer njen mi je prvi dan brzo prošao. Brzo sam je upitao koliko će još ostati.
- Pet dana.
- Ali prošli put si ostala tri dana!
- To je bilo prošli put, ovaj put ostajem duže.
- Ne poštuješ tradiciju. Poštuj tradiciju, mesec ti tvoj.
- Ne kaže se mesec nego M-I-J-E-S-E-C.
- Pa tako sam i rekao.
- A velečasnog Grgu zove Veličanstveni. - dodala je Neda.

To je tako, kad se njih dvije sastan samo me zezaju. Kao da ja ne znam pravilno izgovarati riječi. Brzo sam pošao spavati da ih ne slušam.
Ujutro sam namjerno ustao kasnije da bih bio manje sa sestrom. Sve tri su bile u kuhinji. Njih dvije su jedna drugoj uskakale u rečenicu. Sjeo sam za trpezu u nadi da če mi se ponuditi kavica. Blablablablablabla. To je sve što sam dobio od njih. Mogao sam i umrijeti što bih dobio kavicu. Ustao sam da sam napravim kad one neće. Baš sam palio plin kad sam čuo glas sestre.
- Aaaa, vidi Vlaha!
- Vidi stvarno,moja ljubav. Ljubavi, ajde pođi i kupi sve što tu piše, sve će nam trebati. - gurnula mi je nakakav papirić.
Nisam ni pogledao što piše a moja se sestra ljubazno ponudila da ona obavi kupovinu. Žene su žene. Ona se bolje snalaze u samoposluzi, brže se vrate, manje potroše i kupe baš što treba. Zato sam pristao bez prigovora. Moja je sestra onda zatražila ključeve od auta.
- Što? Nisam lud!
- Znam da još nisi lud, ali kako misliš da sve to donesem u rukama?
- Ljubavi ne bi ni ti mogao sve donjeti u rukama.

Imaju moć uvjeravanja, pa sam dao ključeve od auta. Onda je moja sestrica otišla do Nede i nešto joj šapnula na uho. Neda me pametno pogledala i upitala:
- Ljubavi čime misliš da ona sve to plati?
- Plati?...Kunama.
- Ljubavi.
- Neka se zapiše u knjigu dugova.
- Ljubaviii, jedinaaa...

Bila je to nepoštena igra. Dvoje na jednoga. Tako je najlakše.
Čim je otišla prišuljao sam se Nedi i stao iza leđa. Nježno sam je zagrlio oko struka kako samo ja znam i seksi glasom upitao:
- Hoćemo li?
- A što to ljubavi? Možemo puno toga. Na što si mislio?
Rijeći su nekada suvišne pa sam je objema rukama uhvatio za guzicu.
- Tooo sigurno, kako da ne.
- Ali sinoć nismo mogli, čula bi nas.
- Nečemo ni sad ljubavi, jer će se brzo vratiti.

Nije se brzo vratila. Nije ni došla na ručak. Nije je bilo ni na popodnevnoj kavi. Mogli smo nas dvoje učiniti ono i deset puta. Nedu je uhvatila panika. Pa gdje je? Da se nije izgubila. Ma kako će se izgubiti kad je tu odrasla. Prepostavio sam što će onda biti.

- Ljubavi, ajde je ti potraži. Učini meni to za ljubav.

Nisam imao ideju gdje da je potražim. Zato sam otišao u kafić mog najboljeg prijatelja i naručio kavu. Nisam stigao popiti ni gutljaj, a pridružili su mi se dvoje starijih ljudi. Poznajem ih od malena. On je kapetan duuuuge plovidbe u penziji. Njegova pratilja je prostitutka u penziji. Dakle, oboje su u penziji i žive zajedno nevjenčano, jer Veličanstveni Grga nije želio navući na sebe proklestvo petog stupnja. Ona se počela žaliti na danjašnju omladinu:
- Današnji mladi su neljubazni, nekulturni, nezahvalni, nepristojni, vulgarni. Mi nismo takvi bili. I sigurno vas zanima zašto to govorim... Uvijek kad me sretnu samu na ulici, ti mulci, počnu mi dobacivati kurvo, kurvo.
- Mesec im njihov, ne bi smjeli tako govoriti. Jel tako kapetane?
- A šta da kažem pametno? Ali reći ću nešto pametno. Draga moja nemoj obadati ako te zovu kurvo. Eto, ja sam prestao navegavati ima deset godina i još uvik me i stari i mladi zovu kapetane... Nego ispričat ću vam što mi se dogodilo u Americi kad smo bili usridreni...

Kapetovane priče su bile zabavne. Ali samo tko zna kod tih pomoraca kad lažu a kad govore istinu. Neke priče su tako bajkovite i nerealne, a ima ih djetinjastih i glupih. Moram priznati zanimljivo ih je slušati.
Ljepo sam se zabavljao i zaboravio na onu moju vješticu sestru. Samo sve što je lijepo kratko traje. Spustila se noć i pošli smo doma.
Zatekao sam ih na istom mjestu u kuhinji. Vadile su hranu iz vrećica i kad su me ugledale Neda je viknula:
- Ljubav! Kao naručen! Ajde iz auta donesi ostatak spenze.

Bile su to šokantne riječi za mene. U kuhinji je bilo hrane za bacanje. Ma nisi se mogao okrenuti, a one mene šalju po ostatak. Počeo sam se pitati gdje je bila cijelo jutro? A gdje cijelo popodne? A koliko je potrošila. Mesec joj njezin, koliko me uvalila u minus?
- Ljubavi,ajde se pomakni,jer dolaze njeni prijatelji na večeru.

Još i to! Ne pitajte, ne pitajte kako sam se pomaknuo s mjesta. Na ovakvu situaciju nisam bio spreman. Ona je pozvala prijatelje na večeru u moju kuću. Očekivao sam svašta nešto, ali ovo nikad.
Došle su četri njene prijateljice i naša vatrena kuma. Bile su vesele i pristojne. Ne znam što su one našle u mojoj sestri pa su prijateljice s njom. Ali znam jedno sigurno, kad im moja sestra priklješti vratima mali prst i ne izvine se, puknut će njihovo prijateljstvo.
Kuma je jedan dio večeri pričala viceve. Zapamtio sam dva.
Došao Mujo doktoru i rekao mu da ima problema sa seksom. Doktor ga upitao kad je zadnji put spavao sa Fatom. Nije sa mogao sjetiti. Doktor mu je dao telefon da upita Fatu. I Mujo pita: alo Fato kad smo zadnji put vodili ljubav? Odgovara Fata:s kim to pričam?

Drugi vic: ( Samo ne znam gdje ih samo čuje,tko to njoj ispriča,kako... Pređimo mi na vic.)
Mujo i Fata gledali pornić. Mujo kaže: vidi Fato, koliki mu je, veći nego moj. Fata mu odgovor i: ne da je veći od tvog, nego tolikog u cijelom Sarajevu nema.

Preživio sam i tu noć. Ako sam dobro računao svanuo je njezin četvrti dan. U isto vrijeme smo se zatekli u kuhinji. Ona je bila gladna i nije htjela piti kavu samnom. Odlučila je spraviti sebi lonac salate. Bio je to največi lonac u kući i nasjekla je dvije glavice luka, dvije salate, pet pomadora, deset mrkvi, dva krompira ,tri paprike, jednu ciklu, dvije balačane, dobro posolila, pa popaprila, malo bijelog vina, pa malo crnog, malo biljnog ulja, malo maslinovog ulja i sve je to pomješala.
Nisam od onih koji nekome broje zalogaje, ali ona mi je zapela za oko i pratio sam cijeli dan što jede. Ostatak jutra je jela suhe smokve i pila sok od jabuke. Za ručak smo imali picu. Nakon pola sata joj je bilo malo pa je pojela ostatke pice. A i to joj je bilo malo pa je pojela dva mesna nareska kojima je istekao rok trajnosti i koje smo čuvali za Gricka. Jadan mačak ostao je bez hrane. Umjesto popodnevne kave pojela je četri uspjesnavile krafne. Prije večere, to joj je poslužilo kao prijedjelo, gricnula je nekoliko tužno skvrčenih feta sira i šunke. A za večeru je pojela svih deset punjenih paprika sa mesom, a to nam je trebalo biti sutradan ručak. Naravno, tko ne bi bio žedan, pa je popila litru crnog vina malo kiselastog. I prije spavanje nije išla pišati nego je pojela lonac salate več znate kakve.
Nije meni bilo krivo što je toliko jela. Ali morao sam doživjeti ono što sam več nekoliko puta doživio. Iza ponoći, oko dva sata, iz susjedne sobe probudilo me njeno stenjanje.
- Mhhh...nešto me boli stomak...mmmhhh...boli...boli...boli za izludit....

Najradije bi je ostavio cijelu noć da stenje, ali koko bih onda ja mogao spavati. Zato sam ustao i rekao joj nešto pametno:
- Glupačo!-
Svidio mi se moj početak, stvarno znam izabrati prikladne riječi za određenu situaciju.
- Ti si stomaloški bolesna, prdološki spremna, a sralološki češ napuniti kanalizaciju! Kad si toliko mogla jesti možeš sad toliko i šutat!

Dosta mi je sestre, ne mogu više pričati o njoj. Svaki put kad dođe izbaci me iz takta. I još mi se nije izvinila što mi je vratima priklještila mali prst ljeve ruke. Taj put je stomaloški bolesna otišla ako sam dobro računao s digitronom...sedmi...ne, osmi dan...u mesec joj njezin, ostala je duže od pet dana. Aaa glupače!!!

- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2006.

Šapni mi nešto nježno

Morao sam ustati u šest ujutro. Zato da otvorim vrata našoj vatrenoj kumi. Ne bi ona prestala zvoniti ,zvoniti i zvoniti, jer je ona uporna, uporna i naporna. Ja je takvu doživljavam, a kako će te je vi, ne znam.
Još me nikad nije ugodno iznenadila, pa ni tada. To jutro je obukla sivi đemper sa velikim rupama da se može vidjeti njezin crni grudnjak. Ne znam kako se uspjela uvući u crnu mini suknju, ali uspjela je. Na svoje debele noge navukla je crne ćarape s halterima. Ona se voli pikantno obući da čovjek može i gledati,a ne samo dirati.
Otvorio sam joj vrata i iz pristojnosti poželio dobro jutro. A ona meni:
- Šapni mi nešto vulgarno, jer me to uzbuđuje kad ti kažeš.

Da joj šapnem nešto vulgarno. A što sam joj to mogao reći? Nije mi ništa palo na pamet ,pa sam otišao u kuhinju. Kad eto nje za mnom.
- Nešto si mi ljut jutros... Ispričat ću ti jedan vic. On je samo za tebe. Nikom ga još nisam ispričala. Voze se dva frajera i naiđu na stoperku. Oni stanu i upitaju je što će im dati ako je povedu. Ona je imala košaru punu jabuka i rekla da će im dati kilo jabuka. Suvozač upita vozača treba li mu jabuka, a on kaže ne treba. Onda suvozač kaže onda vozi. Nakon nekog vremena naiđu na drugu autostopericu. I nju upitaju što če im dati ako je povedu. Ona je kratko razmišljala i rekla da će im dati redaljku. Suvozač je upita što je to redaljka? Ona kaže da skine gaćice i da njemu, pa onda vozaču. Suvozač upita vozača trebaju li mu ženske gaćice. Ovaj kaže ne. Suvozač kaže da ne treba ni njemu i da vozi dalje.

Mogla je i bolji vic ispričati. Ja ne znam gdje čuje ili pročita takve viceve. Budući da mi nije bio smiješan vic,upitao sam je hoče li kafu.
- Znaš mene da volim nabrzaka u dvoje.

Dok sam kuhao kavu pratila je svaku moju kretnju. Nije mi bilo ugodno. Kad te tako netko gleda ne znaš što misli, a pogotovo što če učiniti. Nismo sami bili bilo gdje. Bili smo u kuhinji. Razumjete, tu ima noževa, pa tu je mikser, pa kutljača, a tek gratalica, a ona je pervezna.

- Vlaho.- poskočio sam u mjestu, njen glas je prekinuo moje horor misli.
- Da sam ja muško,a eto nisam,poševila bih sve svoje prijateljice i kume.

Što sam ja njoj skrivio? Nikad je nisam udario, nikad joj nisam opsovao mater ili ćaću, nikad joj nisam priklještio mali prst na ruci. Nikad joj ništa loše nisam učinio, a ona meni ovako vraća.
Kavu sam skuhao i ponudio joj da sjedne i popije je u trpezariji, pa nismo u kafiću da pijemo s nogu. Sjela je. Čuo se onaj lijepi zvuk srkanja. Mesec joj njezin, ne može ona šutati ni minutu.
- Ne znam da li znaš da sam rođena u horoskopnom znaku seksa... I kad je osoba rođena u tom znaku ona nikad ne zna reći NE. Ja ti uvijek to rado radim.

Moje riječi se nebi uklopile, u stvari ne bi imale smisla, cijeli bi razgovor usmjerila u drugom pravcu, a možda bi je i uvrijedila, zato sam šutio.
- Vruće mi je. -opet ona.
- Vruće?
- Jako.
- Došla si polugola i opet ti je vruće?
- Da. Morat ću skinuti čarape.
- Znaš gdje je WC,pa skidaj.

Bila je ljena prošetati deset koraka, pa je polagano ustala ,nogu stavila na stolicu, povukla suknju i počela otkopčavati haltere. Skinula je ona čarape. Mislio sam da će sjesti i popiti kavu do kraja, ali ništa od toga. Podigla je mini suknju iznad pupka i rekla:
- Vidi,imam nove gačice. Kako mi stoje?
- Divno, krasno, ljepo, spusti tu haljinu. - nisam ni pogledao
- Vidi tu nešto piše.
- Aaa, vidim, piše srijeda.
- Znaš, kupila sam komplet gaćica i ti si prvi kojem sam pokazala.
- To je velika prednost. Što drugo da ti kažem osim da si me usrećila.
- Na svakim gaćicama piše po jedan dan u sedmici. Onaj dan koji je u sedmici nosit ću gaćice s tim danom. Vidjećeš.
- Dobro. Nego koliko je to sati? Moram ići probuditi Nedu.
Bez Nede se nisam vratio u kuhinju. Zatekli smo je kako piturava usne crvenim ružom.
- Kako mi stoji?
Ne znam kome je uputila pitanje, ali ja sam odgovorio:
- Kao kur...
- Ljubavi!
- Kao kraljici noći.

Bila je zadovoljna odgovorom. Onda je sjela da pije kavu i po običaju ispričala kako je provela noć i gdje. Malo prije devet sastala se sa prijateljicom u kafiću. Nisu imale planove, ni društvo, bile su slobodne kao prostitutke. Njihovo slobodno ponašanje privuklo je nekog muškarca. On se predstavio da znaju s kojom budalom imaju posla. Ponudio ih je pićem. Kuma nam je opisala osjećaje koji su se probudili u njoj kad ga je ugledala:

- Odmah sam pomislila na zgodne prezervative svih boja i veličina koje bi navukla na njegov dobar komad.

Ništa od njenih osjećaja. Nije uspjela ni uz čašicu seksa voditi ljubav s njim. Njena prijateljica je uspjela bez borbe osvojiti tog muškarca.
- Ja se nisam ljutila. Mene,mene ionako noći opasno uzbuđuju.

Njih je ostavila same i otišla u noćni bar. Za šankom je naručila duplu lozu. Okom sokolovim je tražila muškarca za... ples. Ja sam mislio za nešto drugo, ali mogu i ja nekad faliti. Za nekoliko trenutaka, na stolicu do nje, sjela je neka ženska. Gurnula je laktom da bi započela razgovor s našom vatrenom kumom.
- Da li si bliska s ekstazom?
- Ne.
- Nego?
- Ljubavnica sam vlastite ruke.
- Zanimljivo. Znaš, ja puno bolje govorim tijelom nego riječima.
- Nisam raspoložena za takav razgovor.

Topla sestra je otišla. Kao da je čekao da ona ode prišao joj je neki muškarac, ni nalik onom prvom.
- Kad sam ga ugledala odmah sam pomislila na zgodno kamenje svih vrsta
oblika koji bih ga mogla gađati. Vagina ima oblik srca, a srce ima oblik vagine i ako ti netko ne osvoji srce ne može ni tvoju vaginu.

Nikad bolje objašnjenje nisam čuo. Tako na slikovit i lako razumljiv način uspjela je objasniti da je ona još uvijek djevica. Ali vratimo se mi onom muškarcu koji joj je prišao. Rekao joj je:
- Ti si kurvetina, narkomanka, pjandura, pogledaj se kako si se obukla.
Da nismo ovdje gdje jesmo rekao bih ti da si... neću to reći jer nije ljepo, a ja sam pristojan momak.Takve grube stvari ne govorim puno nego činim. Idem, idem, jer ti samo šutiš.

I on je neki čudak. Njegove namjere mi nisu jasne,a ni kumi. Upitao sam je zašto nije otišla doma kad joj večernji izlazak nije uspješno počeo a niti se nastavio.
- Vlaho, ja sam ti gladna ljubavi. Sve ću žrtovati u životu da bi ona stvar bila u mojim rukama, pod mojom kontrolom. Budući da sam pervezna djevica želim da me požele i iskoriste do kraja.

Ne mogu dugo slušati njene osjećaje. Previše su jaki za mene. Neda se uživi u njenu situaciju i uvijek razumije njene patnje i krize kroz koje prolazi. Žena ženu bolje razumije,to je tako. Eto jednom je, ne tako davno da se ne može pamtiti, kuma uletila bez kucanja u kuću sva u suzama. U dnevnom boravku uz dupli konjak se malo smirila da je mogla reći što joj se dogodilo. Muž je ostavio. Objasnila je i zašto je to učinio.
- Moja životna filozofija glasi: koliko daš toliko ti se vraća. U to čvrsto
vjerujem. Zato sam sve kućanske poslove riješavala na vrijeme. A on? Kako mi je on uzvratio? Svaku noć me varao s bocom konjaka. Njoj je poklonio svu pažnju i ljubav, a ne meni gladnoj ljubavi u dvoje, željnoj ljubavi, pa može i u troje. On je volio pogrešnu više od prave. Budući da me varao s bocom ja sam njega varala s konobarom. Kad je to saznao ostavio me gad pervezni.

Kao što sam rekao moja se Neda uživila u njenu situaciju. Toliko je suosjećala s njom i želeći joj pružiti najbolju moguću utjehu rekla je:
- Da moj Vlaho meni učini tako nešto objesila bih ga za jaja i pustila da
tako visi mjesec dana dok se ne opameti. - onda me prijeteći pogledala i spustila ruku na spomenuto mjesto.

Te su rijeći kumu ohrabrile, a mene potakle na razmišljanje. Kuma je tada živahno obrisala suze i pobjedonosno rekla:
- Mogu je živjeti i bez njega. Ja imam sve što jednoj ženi treba, a to su vrele
usne.

Taj dan nije ostala na ručku, nego je ispričala vic i otišla. Ne znam gdje ih samo čuje ,ali njoj su jako smiješni.

- Mujo uhvatio zlatnu ribicu. Ona mu kaže da je pusti i ispunit će mu tri
želje. Mujo ti kaže njoj daj ne seri i baci je u more. Nakon nekoliko dana došao je hecergovac. I on je ulovio i oduševio se njoj, ali ne njenoj veličini jer nije kakala, več željama. Kaže on super, ulovio sam zlatnu ribicu i imam pravo na tri želje. Ribica ti njemu jedva kroz zube kaže dosta ti je jedna i brzo govori da mogu ići kakati. Hecergovac ti je razmišljao: imam kuću, ma ne kuću nego dvorac, imam najnoviji mercedes, ni sam ne znam koliko imam novaca. I on zatraži da mu ribica da ono što nijedan hercegovac nema.Pustio ti on ribicu i pošao odmah doma. Vrata mu je otvorila neka nepoznata žena. Ljepa, zgodna, samo takva. Onda ti ona njemu reče: pa gde si ti mužu do sada, bre barabo jedna?

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2006.

Najbolji prijatelj

Mom najboljem prijatelju je dugo trebalo da neđe sebe. Bio je izgubljen. A onda je sebe počeo tražiti.
Prvo se tražio u crnoj magiji. Oblačio je crnu odjeću, čitao nekakve crne knjige, oko vrata je nosio debeli lančić i kao privjesak obrnuti križ. Nakupovao se noževa čudnih oblika. U đardinu je sagradio kokošinjac i napunio ga crnim kokama. Bio sam radoznao, pa sam ga jedno popodne upitao što će mu sve to, a pogotovo koke.

- Te su koke posebne. Jedva sam ih nabavio. - s velikim oduševljenjem mi je rekao.
- Ali, danas su jaja jefitina. Što če ti koke i to crne?
- Vlaho ti još ne shvaćaš. Ne trebaju mi koke zbog jaja već zbog žrtovanja svom Gospodaru tame.
- Ah. A taj tvoj gospodar, tko je on?
- On je poseban gospodar.
- Da nije možda Veličanstveni Grga?
- Ma ne on. Moj gospodar se zove Lucifer.
- Nikad čuo za njega.
- Nisi čuo za njega još? Zezaš ti mene.
- A sad sam se sjetio. To je onaj što predaje povjest u osnovnoj školi.
-Pazi Vlaho što govoriš! Imaj malo poštovanja prema mom gospodaru. Sad si ga uvrijedio i morat ću žrtovati jednu koku za tebe večeras, jer ti neće oprostiti drugačije.

Žrtovati koke bilo mu je malo. Preko interneta je konktatirao sa Luciferovim sljedbenicama. Nisam siguran, ali mislim da je taj tip desna ruka Sotone. I one su ga pozvale da orgija s njima i garantirale su nezaboravni provod. Imao je i nekih planova da pleše u đardinu vražje kolo sa susjedima. Ma, planirao je on mnogo toga, ali ništa od svega toga,jer je to ludilo za crnom magijom odjednom prestalo.

Baš sam ga htio nazvati kad je on uletio u kuću sav u zelenom. Neda se nije dala zbuniti. Ponudila mu je kavu, rakiju, sok, kolače... sve je odbio. Otišao je u dnevni boravak i sjeo u fotelju. Ništa nije govorio, samo je tužnim pogledom gledao u pod. Meni je izgledao onako sav u zelenom, kao tužni kaktus. Ipak mi je najbolji prijatelj, pa sam mu želio pomoći.
- Mesec ti tvoj, što je sad s tobom?
- Vlaho, zemlja propada!
- Daj nemoj tako ljudi smo, dogovoriti ćemo se nekako.
- Kako ne razumješ! Zemlja propada!
Iskočio je iz fotelje i počeo vikati.
- Ti i ja i Neda i Dalilah, da mi uništavamo zemlju! Svake godine izumre jedna vrsta životinje! Neke biljke ne možeš naći ni u botaničkom vrtu!
- Slažem se s tobom,ne možeš ih naći ni u ZOO vrtu.
- Da nastavim,godine 1567...

Bio je to naporan govor. Povjest je teška tema za prijateljski razgovor. Možda je njemu kratko trajao govor, ali meni nije. Ipak mi je on najbolji prijatelj, pa sam ga strpljivo slušao.

Zadnje riječi njegovog govora su bile da sa riječi prelazi na djela. Iz zadnjeg špaga je izvadio veliku crnu vreću za smeće. U nju je počeo ubacivati sve što onečišćuje ozonski omotač. Dakle, prašak za rublje i omekšivač, sirup za suđe, parfeme, aceton, lak za nokte, sprej za komarce... Obećao je da će on osobno sve to propisno uništiti. A Neda je obećala da će ona mene propisno... ako mu dozvolim da još jednom to učini.

Narednih dana sam ga posjećivao da ne bi svratio do mene i da nebi Neda prešla s riječi na djela. Nekako mi se puno uživio u tu ekologiju. Svoj kafić je napunio cvijećem. Od raznih mirisa nije se moglo disati i brzo bi te zabolila glava. Planirao je sve samoposluge provaliti i pokupiti sve što uništava ozonski omotač. Kod kuće u đardinu je posadio puno zelenih biljaka. Njihov miris drugačije djeluje,ne boli te glava i sve ti je smiješno. Kad bi šetali Cavtatom on bi pričao samo o ekologiji. Ma nije to ludo što je on pričao. Kad bi ljudi više pazili život bi bio ugodniji. Ali mesec mu njegov, opet je on s riječi na djela. Svaki opušak na koji smo naišli on bi ga pokupio i u crnu vreću. To je bilo previše za mene. Prekinuo sam svaki kontakt s ekologijom.
Nakon dva dana eto mog Kuma k meni. Malo se raspitivao za mog najboljeg prijatelja. A onda me nagovorio da svratimo do njega, jer možda mu je naša hrabra pomoć potrebna.

Zatekli smo ga u kuhinji kako kroz prozor gleda u đardin. Nije nas čuo da smo ušli. Kuhinja je bila ispunjena mirisom spaljene trave. Ja i Kum smo se pogledali,a on mi je ozbiljnim pogledom očenjao da ga zazovem. To sam i učinio. On se okrenuo, pogledao u nas i puknuo od smijeha. Čim se prestao smijati rekao je:
- Indijanci su pametni ljudi. Oni kad imaju problem popuše lulu mira. Oni kad se žele nasmijati popuše lulu mira. Oni kad se žele zabaviti s prijateljima popuše lulu mira. Zato ćemo i mi popušiti jednu, može?

Nije čekao da se složimo s njegovim prijedlogom nego je odmah bacio kutiju od cipela na stol. Kum je očito bio upoznat sa sadržajem u kutiji. On ni pet,ni šest,nego je izvadio velike RIZLE iz kutije i brzo smotao jednu škiju. Nikad do tada nisam vidio zelenu škiju, a nisam je ni pušio. Moram priznati da nije loše ni mirisala, barem nije smrdila. Oni su mi tom prilikom objasnili kako se treba pušiti. Prvo treba uvući što više dima u sebe, zatim zadržati taj dim što duže možeš i onda ispuhati. Takav stil pušenja te umori. Kad je kum smotao drugu zelenu škiju,zamolio sam:
-Umorio sam se. Možemo li ovu drugu normalno popušiti?- oni su pukli od smijeha.

Čim ih je smijeh napustio, Kum je počeo motati novu zelenu škiju. Što mu bi ne znam,ali toliko se unio u motanje da nije prestao dok nije potrošio svu RIZLU. Govorili smo mu mi da je dosta, jer tko će sve to popušiti. Ali njega neki zanos nije popuštao. Kad završio sa motanjem, moj najbolji prijatelj je otvorio vrata viseće vitrine i pokazao prstom na desetak kutija od cipela i upitao mog Kuma.

- Hočeš li i ove smotati? - pukli su od smijeha.
- Mesec vam vaš, što je toliko smiješno?- moje pitanje im je bilo toliko smiješno da su pali na pod i valjali se od smijeha.

Svidjela mi se ta faza u kojoj je bio moj najbolji prijatelj. Nije bio opterećen problemima, već opušten, veseo i često se smijao.

Ta faza u kojoj se nalazio privukla je udrugu EKO MALI ZELENI. To je ekološka udruga i brinu se da šume, rijeke budu čiste. Oni su se oduševili kad su saznali da ima đardin pun zelenila. Posadio je nekakvu Marihuvanu. Rekli su da je to rijetka biljka na jugu naše zemlje i da je treba redovito njegovati. Dakle treba je redovito okopavati, zaljevati i cijela udruga je dobrovoljno to radila. Ali prije nego bi otišli popušili bi pola kutije zelene škije.

Tko zna do kada bi ga ta faza držala da jedno popodne nije uletio Hodajući zakonik. Svu zelenu škiju je pokupio i podjelio svima kaznu. To je mog prijatelja toliko rastužilo da je odlučio postati tubaš. Ali to mu nije uspjelo jer se zaljubio u jednu djevojku iz Konavala. Za kratko vrijeme su se oženili. Brak ga je promjenio. Njegovu promjenu je prva osjetila žena Konavoka i to prve bračne noći. On je prije nje legao u krevet i licem se okrenuo prema njenoj strani. Kad je žena Konavoka došla, legla je i okrenula se prema njemu s osmjehom od uha do uha. On je tada zavukao ruku ispod kušina, izvukao sjekiru i stavio je između njih. Onda joj je rekao:

- Samo pokušaj nešto.

- 15:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2006.

SAMO TI

Taj dan je padala velika kiša. Gromovi su obasjavali tamne oblake. Snažna bura je njihala stabla. Netko je počeo kucati na vrata. Točnije, lupao je rukama i nogama po vratima. Pitao sam se koja je budala izašla po ovom nevremanu i još došla meni u posjet.
Bio sam uvjeren da nije nitko koga poznajemo, jer ne bi došao po ovakom vremenu. Zato sam uzeo pušku. Lupanje nije prestajalo. Prije nego ih je otvorila, Neda je rukom očenjala da sam lud. Nisam se složio s njom. Mogao je biti lopov. Mogao je biti neki manijak. Mogao je biti bilo tko. Ali taj put je bila ona, naravno. To i je bilo pravo vrijeme za njenu posjetu. Njene pozdravne riječi su bile:
-Grom te ubio zete,što ne otvaraš više ta vrata!
Moja punica uvijek svoje svadljivo raspoloženje dijeli samnom. Ne znam zašto. Možda sam joj drag.
Nakon što je odložila kišobran opsovala je Boga i dvije Gospe, jer pada kiša kao luda. Onda je vrisnula punim plućima. Svi smo pogledali u nju. Ona je prstom pokazivala u kut stropa. Svi smo pogledali, ali ništa nije bilo tamo gore. Onda je pobjednički uzviknula:
-Vidim je! Tamo je! Jesi li ćorav zete,crko dabogda!
Blesavim pogledom sam joj dao do znanja da ništa ne vidim i da ne razumjem što mi pokušava reći.
-Paučina! Paučina Zete !- pobjedonosno je rekla i hodajući prema dnevnom boravku nastavila vikati i pokazivati prstom : - Eno još jedna... i tamo ...i ovdje je ima...
To što je ona pokazivala nije me brinulo nimalo. Ja znam da paučine i pauka nema nikad, jer se ja bojim pauka. Neda to zna i onda dobro pazi da koji nebi zalutao u kuću. Moja punica uvijek mora nešto prigovoriti ili bi umrla.
U dnevnom boravku sam je upitao, samo da bih promjenio temu o paučini i prljavštini i prašini koju samo ona vidi, skenira je kao rentgenom.
-A,kad ste došli?
-Što!? Pa gdje ti živiš zete? Idem, idem ne mogu gledati više ovu paučinu! Kopa mi oči.
-Ma stani, popit ćemo kaficu kadte već vrag donio po ovome vremenu..
-Ne! Idem, idem reći onoj tvojoj ženi što ne čisti ovoliku paučinu. Sva sreća da sam ja došla, jer si ti zete ćorav. Grom te ubio, ništa ti ne vidiš.
Otišla je brbljajući u kuhinju k Nedi. Punac je tada mogao doći do riječi, pa me upitao:
-Pa da đe si zete, otkad se nijesmo viđeli?
-Ja mislim od prošlog puta.
-Ma zete, što ti ono punica govori?
-Ma, pusti luđakinju. Nego, hoćeš li ti rakiju pa kaficu, ili kaficu pa rakiju?
Malo je razmišljao.
-Me, daj obodvoje...Nego kako si ono reko za punicu...luđakinja, je li?
-Nemoj mi je spominjati.
Njih dvije su ostale u kuhini piti kavicu i usput su pravile ručak.
Punac. Punac je prirodno šutljiv i zato je s njim teško naći zajednički jezik. U osnovnoj školi je od prvog do osmog razreda imao jedan iz Hrvatskog. Budući da nismo imali temu za razgovor, nudio sam mu video igrice da igramo. Onda partiju šaha - barem bi rekli jedan drugom šah. Onda sam predložio da igramo poker u svlačenje. Budući da ni to nije želio predložio sam da se igramo s Dalilah žmurice. Samo je želio još jednu rakiju.
Do ručka mi je vrijeme sporo prošlo. Pucao sam od znatiželje što su one to skuhale. Inače moja punica voli kuhati u velikom loncu da može staviti sve i svašta. Ne pretjerujem, ali ono što sam tada pojeo nisam nikad u životu, a i neću tako skoro. Od tog unikat jela mi se samo podrigivalo. Neko vrijeme sam uspjevao biti pristojan. Ali ipak mi se omaklo. Svi su me pogledali. Da bih prekinuo neugodnu tišinu, našalio sam se:
-Ovo je jedina riječ koja nedostaje Hrvatskom jeziku.
-Ljubavi,radije se ispričaj.
Neću. I nisam. A neću se ni vama ispričati.
Svatko može podrignuti. Što da je Michael Jackson podrignuo? To bi bilo opravdano. Kad bolje razmislim, vjerojatno bi i on završio na sudu, ali pustimo sad to. Kad sam ja u pitanju onda je to nešto strašno. Malo su mrmljali da sam nepristojan i to nije dugo trajalo. A onda je punac, roz smiješak- a i on progovori kad ne treba- bacio kost između mene i svadljive punice:
-A,kako ti ono zete voliš rijet za punicu? Pušti luđakinju?
-Pa, tako nekako.
Punica je prijeteći podigla prst, ali ipak je zadržala ljubazne riječi za sebe.
-Ljubavi, kako se to ponašaš?
-A kako?
-Kao da nisi moj muž.
-Pušti ga, šalio se bogati.
-Ja...ja...nemam riječi.
Bolje svašta jesti,nego svašta govoriti. Zato sam odlučio ušutati. Svoju odluku sam dokazao u dnevnom boravku. O čemu god da su pričali ja nisam imao komentara. Pio sam kavicu i pušio cigar za cigarom. Pokušavao sam se sjetiti što je pisalo u tjednom horoskopu. Inače ne vjerujem u ta predviđanja, ali nešto sam zanimljivo pročitao. Bio sam uvjeren da je pisalo o punici. Mozak mi je blokirao i ne možeš se sjetiti.
U toj zamišljenosti uzimao sam puničine cigare. Ne bih ja ni primjetio da mi ona nije rekla:
-Samo ti puši moje cigare,grom te spržio luda. Ma popušit ću i ja tebi kad dođeš kod mene,zete.
Upitno sam je pogledao. Ona je ponovila od riječi do riječi. Još mi nije bilo jasno što točno želi reći, pa sam je upito:
-Ti češ meni popušiti?
-E, e, crko dabogda.- potvrdno je odgovorila klimajući glavom.
Pomislio sam da je to sigurno neka šala na moj račun,jer to oni često znaju činiti. Pa dobro, ako je to šala idemo se onda šaliti.
-Svi ste čuli da je rekla da će mi popušiti. E kad je tako, mesec joj njezin, eto mene sutra da mi popuši.
Punica je skočila i naredila mužu da je odmah vodi kući. Bilo je uzalud bilo što reći. Odlazila je brbljajući kako žali ćer za koga se udala i ako ima imalo pameti u glavi poć će odma s njima nase doma...
Punac mi je odlazeći namignuo,dajući mi do znanja kako njemu šala mala ne smeta i kako će sutra već biti bolje. Čim ih je Neda ispratila okrenula se meni i...to je jako duga priča.
Sutradan sam se sjetio što je pisalo u horoskopu: mogući problemi s punicom. A neslane ili dvosmislene šale mogu prouzročiti veče probleme (s punicom). Ponavljam, ne vjerujem u ta predviđanja, ali nije mi jasno kako su samo pogodili.
Budući da mi nije bila namjera naljutiti punicu, jer je ionako uvijek ljuta na mene, odlučio sam je odljutiti. Kako? To je bio problem. Ako joj donesem šteku cigara mislit će da želim da mi popuši.... Ako joj donesem cvijeće mislit će da joj se udvaram. Onda sam sebe pokušao zamisliti u njenom položaju. Priznajem nisam ništa uspio smisliti. Neda mi nije željela pomoći, a ni pričati sa mnom dok se ne pomirim sa punicom. Odlučio sam na kraju otići k njoj pa što bude. Uz put sam svratio u samoposlugu i kupio joj čokoladu.
Zatekao sam je na taraci ispred kuće kako sjedi za stolom. Pravila se da me ne vidi. To mi je bio znak da je još ljuta na mene. Sjeo sam joj nasuprot. Otvorio sam usta da nešto kažem, ali baš tada sam zaboravio što sam želio reći. Blokirao mozak. Nikako da se sjetim što sam imao za reći. Grobna tišina. Onda je postala neugodna tišina. A onda je ona prva progovorila:
-Što si došao, grom te ubio luda?-nije pogledala u mene.
-Da ti dam ovo.- brzo sam gurnuo čokoladu prema njoj.

Gledala je čokoladu. Onda je uzela i okretala u ruci. Onda je pogledala u mene pa u čokoladu,tako nekoliko puta.
-A da popijemo kafu, nerodio se više takav dabogda?
-S tobon i bez cukara.-

- I oćeš, zemja te progutala, takva luda.
Naljutio sam punicu dvosmislenom šalom. To mi je bio prvi i posljedni put. Grom me udario luda ako je više ikad naljutim! Ako se vama dogodi da naljutite punicu iz nekog drugog razloga kupite joj čokoladu. Ali nemojte bilo koju. Eto,na mojoj je pisalo - SAMO TI.

- 14:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28