Znam da nisam fer. Znam da nisam smjela ni trebala tako otići, bez riječi, bez pozdrava. I odšetati od jedinih osoba koje su me ikad razumijele. I zato se ispričavam. Znam da se ne poznamo osobno, ali zato znam da ste mi uvijek bile podrška, ne samo u stvarima vezane za ovaj naš svijet, već i općenito. I zato se ispričavam i nadam da me primate natrag.
Što se dogodilo? Ne želim lagati i tražiti razloge za moj odlazak. Puno se stvari nakupilo, jedan od njih je smrt moje najbolje prijateljice, nakon čega sam utjehu često tražila u hrani. Ali ostavila sam to iza sebe, isplakala, preboljela. Ona je sad negdje na nebu i znam da joj je lijepo, i znam da je pronašla svoj mir.
Započela sam novi život. I sama sam se promijenila, neki stari prijatelji više me ne poznaju. Volim vjerovati da sam se promijenila na bolje. Ali, neke navike uvijek ostaju. Jedna od njih je ana. Jedina osoba koja me u zadnje pola godine nije napustila. Na žalost ili sreću - ovisi o načinu na koji to gledate...
Nakon njezine smrti, nisam imala snage za internet, za ništa. Svaki dan bi si govorila da ću vam se javiti, ali eto, sad kad pogledam iza sebe vidim da je prošlo DUGO. Vidim da su neke leptirice s kojima sam bila u savršenim odnosima otišle, nestale. Baš kao i ja onda, bez pozdrava. Ali to je stvar kod nas... Kao i svaka leptirica, kad-tad moramo odlepršati svojim putem, zar ne?
Nadam se da me ponovo primate ovdje. Trebate mi. Jedna od najboljih priajteljica sada mi je jedna od bivših blogerica, ne znam što bih bez nje. I zato mi je drago zbog ovog bloga, jer sam upoznala jednu predivnu osobu, za koju nikad ne bi rekla da će mi s vremenom postati sve na svijetu. zato se nadam da ću i vas uspjeti upoznati barem upola kao nju, i da će se još prijateljstava roditi zahvaljujući ovom blogu <3
|