petak, 27.04.2007.
Osmijeh za sva vremena
Danas sam naišla na ovaj članak, i jednostavno mi se učinio presavršen....
Svatko tko voli skijanje naći će nešto u njemu....
Savjetujem vam da ga cijelog pročitate, nećete požalit. A kome se neda,bar bacite oko....
članak sam našla tu
Naslovnice su samo jedan dan bile rezervirane za odlazak najveće hrvatske sportašice svih vremena. Pravedno? Vjerojatno ne, makar njoj tako najviše paše. Osvojila je sve, više ništa nije ostalo. Protivnicama su ostale mrvice, druga mjesta, srebra i bronce. Nama su, pak, ostale uspomene. Uspomene na sve medalje, sve pothvate, sve uspjehe. I na osmijeh, osmijeh s kojim je skijala i koji je konačni dokaz čudesnog talenta...
Teško smo mogli zamisliti da ćemo svjetski najuspješnijeg sportaša imati u skijanju. Mi smo, na kraju krajeva, zemlja gdje su sportovi s loptom zakon, zemlja u kojoj velikane brojimo u nogometu, košarci, rukometu, vaterpolu i tenisu. Svakako ne skijanju. Barem je tako bilo do pojave Janice Kostelić. Deset godina kasnije, naš sportski svijet okrenut je 'naglavačke'.
U sportu gdje ni izbliza nismo imali kandidata za postolja, odjednom smo dobili višestruku olimpijsku i svjetsku medalju. I makar su Krešimir Ćosić, Dražen Petrović i Toni Kukoč istinski velikani svjetske, a napose europske košarke, i makar je Davor Šuker bio Zlatna kopačka SP-a, i makar je Ivano Balić najbolji svjetski rukometaš protekle četiri godine, i makar je Perica Bukić najtrofejniji vaterpolist svijeta - a nabrajati možemo još dugo, od Matije Ljubeka preko Đurđice Bjedov do mnogih drugih - niti jedan hrvatski sportaš nije bio uspješan poput Janice Kostelić. Ne znači to da je najbolja, jer sportovi, konkurencija i vremena ne mogu se uspoređivati, no Janica je uistinu bila svjetski vrh vrhova. Godinama.
Skijanje, dakako, nije nogomet niti košarka, ali je definitivno svjetski sport. A postići sve što je postigla Janica Kostelić mogu samo najveći. Zapravo, to može samo Janica. I zato je - najveća.
Hoćemo prvo nabrojati operacije ili olimpijske medalje? Jer, vratiti se u skijanje, i to vratiti se na način na koji se Janica vraćala, jednako je, ako ne i teže, kao osvajanje olimpijske medalje. I zbog svih tih ozljeda te drugih problema sa zdravljem komentar "pa kako je mogla otići u naponu snage" jednostavno bi bio - sebičan. Većina nas ne bi mogla hodati, a ne osvajati zlatne medalje.
A bilo ih je. Nezaboravni Salt Lake City s tri zlata (slalom, kombinacija, veleslaom) i jednim srebrom (super-G) te statusom najveće zvijezde cijelih ZOI. Uspkos bolesti, u Torinu su pridodane još dvije olimpijske medalje - zlatna kombinacija i srebrni super-G. Svjetska prvenstva nisu joj nikad bila prioritet, no kad je već otišla na njih zašto ne pobrati još koje zlato - 2003. uzela je dva u St. Moritzu (kombinacija, slalom), dvije godine kasnije uzela je još tri u Santa Caterini (spust, slalom, kombinacija).
U vitrine je pospremila i tri Velika globusa (2001., 2003., 2006.), jamačno bi i još par da nije bilo nesretnih ozljeda. U svojoj posljednjoj sezoni porušila je rekorde s brojem osvojenih bodova i usput kompletirala davno postavljeni cilj - pobijedila je u svim disciplinama u utrkama Svjetskog kupa. Predivan, nedodirljiv curriculum vitae upotpunjen je s 30 pobjeda u Svjetskom kupu (20 u slalomu, 4 u kombinaciji, 2 u superkombinaciji, 2 u veleslalomu, po jedna u spustu i superveleslalomu). Ti će uspjesi biti zapisani u hrvatske almanahe zauvijek, no mi koji smo imali privilegiju proživjeti njenu eru pamtit ćemo još štošta.
Na primjer suze. Suze tuge kada su joj se dogodili stravični padovi. Suze radosnice dok je u SLC-u pisala olimpijsku i hrvatsku sportsku povijest. Suze tuge kada je odlučila otići, suze radosnice kada je grlila brata Ivicu nakon njegove olimpijske medalje. Nikada Janica nije bila emocionalnija, što će također dovoljno reći o velikoj sportašici.
Ali više od suza pamtit ćemo osmijeh. Osmijeh dok je primala medalje, osmijeh dok je pozdravljala okupljena mnoštva na Trgu bana Jelačića. Osmijeh u ciljnim ravninama, nakon što je još jednom iza sebe ostavila - sve. Osmijeh dok smo slušali hrvatsku himnu koju Anja Paerson zna bolje od švedske. I više od svega - osmijeh na startu, osmijeh dok se skijala prema novoj pobjedi.
To mogu samo najveći. Oni koji jednostavno znaju da su najbolji, oni koji su toliko talentirani, toliko u "zoni" da im stopostotna koncentracija dolazi sasvim prirodno, ne moraju o njoj razmišljati. Dok se druge skijašice "bore" sa snijegom, štapovima, skijama, pritiskom, Janica se s osmijehom spuštala niz staze. Brže od svih ostalih.
Do Janice nije nitko znao da postoji i neki drugi način skijanja. Zaista nije fraza niti demagogija, Janica se skijala drugačije. Bila je na skijama poput svih ostalih, no dok su se druge skijale, ona je klizila. Njen slalom bio je fantazija, fantazija koja se ne može naučiti. Niti ponoviti. Fantazija s osmijehom. Osmijehom za sva vremena...
Objavljeno u 18:16 • Komentari (8) • Isprintaj • #
četvrtak, 19.04.2007.
It's all over now baby blue
Janica Kostelić stavila je točku na i jedne neponovljive karijere. Učinila je to ondje gdje je sve i počelo. Na Sljemenu, na 1000 metara nadmorske visine. Posljednju presicu, priređenu na terasi Tomislavca, započela je očekivanim riječima.
- Prošlo je godinu dana otkako sam odlučila pauzirati jednu sezonu i za to vrijeme svi su me propitkivali hoću li nastaviti ili neću. Odlučila sam više ne duljiti i skratiti priču. Došao je trenutak da završim karijeru.
Odluka pala u Torinu
Janica je odluku donijela još na ZOI u Torinu, u veljači 2006. Doduše, do kraja sezone je u Svjetskom kupu izborila još četiri pobjede, a posebno se trudila da pobijedi u posljednjoj utrci te sezone, 18. ožujka 2006.
- Znala sam da bi mi taj veleslalom u Areu mogao biti posljednja utrka u karijeri i zato sam se trudila pobijediti.
Najtrofejnija hrvatska sportašica odluku je htjela objaviti još početkom listopada prošle godine, no zamoljena je da takvo što odgodi. No, istinu više nije htjela odgađati.
- Prvi su razlog za moje povlačenje ozljede, kojih je bilo puno i koje sam na treninzima i utrkama zaboravljala. Mnogo sam trpjela, pa odlazim i zbog straha da mi se ne dogodi još neka teža ozljeda. Ima još nekih sitnijih razloga, a neki će spomenuti i ljubav. Činjenica jest da sam zaljubljena i sada mi je sve to lakše podnijeti jer nisam sama.
Nedavno se dosta grubo, ne prvi put, ponijela prema novinarima kazavši da bi skijala do smrti da njih nema. Sada se sedmoj sili ispričala.
I Pavlek pustio suzu
- Znam ponekad grubo reći ono što mislim. Nisu krivi novinari, već ja, jer ne volim biti u središtu pozornosti. To sam valjda naslijedila od majke. Ne volim biti na naslovnicama i surađivati s novinarima.
Velika zvijezda, koju su kao klinku zvali Pjegica, oduvijek je htjela biti obična.
- Mama misli da ni sada neće prestati pritisak medija. I njoj je žao što odlazim. Ocu je žao jer je to bio njegov život. Čitam da nas je učinio invalidima, a nikada me ni na što nije tjerao. Ivici će nedostajati naši zajednički treninzi.
Sljemenska skijaška vila svima će nam nedostajati, pa tako i Vedranu Pavleku koji joj je bio i osobni menadžer. Kad je odlazeći glasnogovornik Ozren Müller pustio "Its All Over Now, Baby Blue" Vana Morrisona, i hladnokrvni Pavlek pustio je suzu.
Objavljeno u 21:17 • Komentari (4) • Isprintaj • #
srijeda, 18.04.2007.
TOČNO U PODNE
Tamo gdje je sve počelo - na Sljemenu - moglo bi sve i završiti. Najveća hrvatska sportašica će za manje od 24 sata objaviti svoje planove za budućnost. Male su šanse da će nastaviti karijeru.
Da jedna loša vijest nikad ne dolazi sama, hrvatski bi se sport mogao uvjeriti već dan nakon što je na Otoku neslavno propala hrvatsko-mađarska kandidatura. Ostali smo bez EURA, a vjerojatno ostajemo i bez najbolje sportašice.
Janica Kostelić je konferenciju za novinare, na kojoj će, kako je službeno priopćeno, objelodaniti svoje 'sportske i životne planove za budućnost', odlučila održati u četvrtak, 19. travnja. Mjesto radnje - Tomislavov dom na Sljemenu, vrijeme radnje - točno u podne.
Neki 'dobro obaviješteni izvori' tvrde da će Janica reći definitivno zbogom skijanju. I doista, ta je mogućnost najrealnija - nedavno je na vlastitoj web-stranici izjavila 'da bi skijala do smrti da nema medija'. Medija, Bogu hvala, ima, ali izgleda da neće biti Janice.
I njezin otac je proteklih mjeseci u eter emitirao krajnje skeptične procjene glede mogućeg povratka svoje kćerke, koja se trenutno bavi vođenjem kozmetičkog salona u Rijeci, gdje i živi s dečkom.
Naravno, postoji i opcija po kojoj bi Janica mogla reći da će pauzirati još jednu sezonu, a onda će za otprilike godinu dana još jednom razmisliti što i kako dalje...
Objavljeno u 19:33 • Komentari (3) • Isprintaj • #
