U mojem gradu živi jedna mlada djevojka. Kad je prvi put sretnete, vjerojatno ćete biti očarani; krase je široki, iskreni osmijeh i dobri maniri. Međutim, ta djevojka nije ni približno onome što su ostali mladići i djevojke. Kora koja zrači neizmjernom srećom i bezbrižnošću samo su maska onomu što je unutra... tuga, nesreća i očaj. Sama je oštetila svoju koru i dopustila da tuga izađe kroz nekoliko ožiljaka na nozi koje vješto skriva pod širokim trapericama. Njene snove je srušila djevojka... djevojka kojoj je vjerovala... djevojka s kojom je imala toliko toga zajedničkog ili je barem tako mislila. Nije krivila nju, već samu sebe. Bila je razočarana i tužna. U tom trenutku se mrzila, mrzila je ono što je postala, mrzila je život. Sretna malena djevojčica postala je samo obris onoga što je nekoć bila...

Bit će ipak da su oni u pravu. Nije to za nju. Ali drugi su joj rekli da slijedi svoje snove i ne odustaje. Ona je već odavno odustala. Nije ona borac. Ona je slabić. Slabić koji se skriva u svojoj sobi, jedinom mjestu gdje se osjeća donekle sigurno. Živi u strahu od savršenstva i u strahu od pogreške. Boji se govoriti jer je vođena strahom. Boji se mraka, jer će je on progutati. Boji se svjetla, jer će je ono spržiti. Boji se života, jer nije pošten. Boji se smrti, jer s njom sve završava i prilike su izgubljene.

Unatoč svemu, ona živi ili bolje rečeno, preživljava. S osmjehom punim sreće na usnama i tugom u srcu, ona korača kroz svaki dan, pokušavajući nešto stvoriti. Želi promijeniti svijet. Želi spašavati živote, a što se toga tiče, njeno putovanje je već započelo.

Oznake: Djevojka, skriva., tuga, Nesretna, snovi