nedjelja, 03.09.2006.
Kako da pocnem? Sa izvinjenjem, objasnjenjem ili zahvalom?
Dugujem ti sve troje...ako ne i vise....Pitam se zasto od svih ljudi sam bas zvala tebe? Mozda stoga jer sam pretpostavljala da ces doci--ili sam se mozda nadala? Ma nije vazno....Za mene je sinoc bila noc da se ubijem....to sam i ucinila...Nisam trebala... sigurna sam....ali za sve postoje razlozi...ili izgovori... a ja ih imam dovoljno...ako ne i previse...Sinoc nije bilo kako sam zeljela da me upoznas...onako pijanu, nemocnu, punu potrebe i zahtjevanja....To nisam bila ja...ali i jesam...Ne znam zasto sam ti sinoc pricala o njemu...mozda jer sam pokusavala objasniti zasto sam si dopustila da me alkohol onako oduzme....Znam da znas kako je...da nisam jedina koju boli....ali tako cesto sebe uvjerim da mi je svejedno...da mi nije vazno da li je sa njom ili ne...ali onda ih vidim...i sve to propadne... Ja sjedim tu gdje i oni....i smijem se...veselim... provodim...a u sebi se raspadam...i pitam se zbog cega je on to zasluzio??? Ko mu je dao pravo da jos uvijek bude stanar moga srca...da jos uvijek bude razlog za poneku neprospavanu noc....potrosenu u alkoholu i propalom zaboravu? Ne zasluzuje to....Ne sada...ne poslije svega sto je bilo....a opet me zove...i trazi.... kao sto je i sinoc prije nego sto sam izasla iz auta... i pita me sta cinim od sebe....a ne pita zasto.... i opet pocinje sa onom supljom propalom pricom da ni njemu nije svejedno....ali kako da nije??? Ako je i njemu tako tesko i ako tako ubija sto ja pricam sa drugima...zasto onda ne biti sa mnom???? Sinoc mu je bio rodendan.... pila sam za njega...i to zna... Proklet bio...mrzim ga... mrzim ga jer me jos uvijek sve njegovo boli...a davno je bilo vrijeme da ga otjeram od sebe...a ne mogu...ne cinim to....jer navikla sam.... na cekanje... na trazenje... na nadanje....oprosti...nevazno je.... nisam trebala o tome pisati...trebala sam ovo uciniti jednostavno i kratko....samo napisati 'hvala' ali ne mogu...osjecam se kao da ti dugujem mnogo vise.... Sinoc kazes da si samo bio 'friend' i da nisi zelio da me policija zaustavi....Sta god si sinoc bio....zelio biti.... hvala ti od srca...Nikada to nisam ocekivala od tebe.... da ces ipak doci....trebalo ti je biti svjedno.... nevazno...trebao si ici svojim putem i svojom zabavom... ali nisi....nego si dosao po mene...i hvala ti....za vrijeme provedeno u autu....za vrijeme u kojem si mi dopustio da sve istresem iz sebe....mada je bilo tako kasno/rano i mada je vrijeme da se ide kuci odavno proslo....Slusao si me bez rijeci predasuda.... nisi se izrugao...ili nesto lose rekao....nisi me ostavio samu...jer kao da si znao da to nece valjati... da ce biti lose za mene....Oprosti za moje dodire sinoc....ne, znam da nisam presla granicu prijateljstva njima...ali ipak bili su bez dozvole...samo sam zeljela da se 'cuddle' na par minuta...oprosti...znam da si rekao da imas djevojku u Michigan....she's a very lucky girl....isto tako si rekao i da ne pijes kahvu...kada sam ti je nudila sa objasnjenjem da je nit pravim nit pijem...luda sam... ponekad i previse....bilo mi je drago sinoc te vidjeti u Piccolu....napokon...i poslije toga...sinoc si me spasio od sebe same...ne treba da pisem o tome ili govorim...jer neces shvatiti....ali jesi...i sada se pitam da li cu poslije ovoga imati hrabrosti javiti ti se opet... bilo na telefon ili preko ovog cuda....ne znam...mada si rekao da ti poruke ne smetaju...i da odgovoris kada stignes....u neku ruku znam da sam mnogo pretjerala... svojim pisanjem...Prikacila sam se za tebe kao priljepak....i to nevalja...mada mi namjere nisu lose... pretpostavljam da shvacas...a ako ne...onda je nevazno...i opet hvala ti....hvala za sinoc.... voljela bi da mogu to reci na neki ljepsi nacin...na jaci...da ti stvarno objasni koliko mi je znacilo...ali ne mogu...jer neznam kako....i stoga se nadam da je tih par jednostavnih slova ipak dovoljno....voljela bi da smo otisli na 'coconut' ice cream...mada neznam kako bi ga sinoc pojela...:-( mozda neki drugi put....mozda ces jedan od ovih dana na to pristati...bez obaveze... onako prijateljski....voljela bi da se nademo...mada neznam zasto....i najzad...oprosti...oprosti ako sam te sinoc odvukla od drustva....svojim naporom i potrebom... ponekad tako prokleto samo o sebi razmisljam...oprosti za moje pijanstvo....oprosti ako sam te uvrijedila bilo kojom rijeci...dodirom....ili ponasanjem... oprosti mi za cijelu noc/jutro....jer zgrijesila sam previse....u trenu kada sam pomislila da ce mi sinoc alkohol pomoci....izgubila sam....nadam se da sam ti bila u mogucnosti u ovoj poruci reci sve... na neki nacin se izvinuti i objasniti...mada znam da ne ocekivas ni jedno ni drugo....javi se ponekad...nazovi me...mada znam da neces....ja trazim vise nego sto mi mozes dati...i shvacam to...hvala ti....za sve....
- 18:55 -
