srijeda, 28.12.2005.
dodi...
DOTAKNI ME OPET NJEZNO KAO NEKADA....UGRIJ ME ZAGRLJAJEM TOPLIH RUKU...
DOPUSTI DA SE RASTOPIM U NJIMA. NEKA OPET POSTANEMO JEDNO.
JEDNA DUSA, JEDNO TIJELO...JEDNA LJUBAV.
USNE NEKA SE SPOJE, TAKO SLATKE, NJEZNE I PUNE ZESTOCE.
TREBAM TE, MADA TO KRIJEM. VOLIM TE, MADA TO NE ZELIM.
TELEFON VISE NE ZVONI...DAVNO JE PRESTAO.
NASE SLIKE JE PREKRILA PRASINA POKUSAVAJUCI DA SAKRIJE TU BOLNU PROSLOST.
DA LI CE USPJETI? NADAM SE.
RUZA JOS UVIJEK STOJI NA DRESERU PORED MOG KREVETA, SUHA I KRHKA KAO STO SAM I JA.
VRATI SE...BAR NA TREN-DA OPET BUDE PO ONOM STAROM.
TVOJ DODIR NEKA U MENI STVORI ONO STARO LUDILO DOK SE POSTELJINA GUZVA POD NASIM
TIJELIMA. ZASPALI BI ZAGRLJENI, NE MARECI NI ZA STA OSIM JEDNO ZA DRUGO.
NEDOSTAJU MI NASI RAZGOVORI PUNJENI ISKRENOSCU I NADOM.
NASI SNOVI TEK SADA IZGLEDAJU NEMOGUCI I NEDOHVATNI, A PRIJE SU BILI TAKO BLIZU.
NASE SETNJE I TAJNI SASTANCI...SNIJEG I SUZE...TUGA I BOL...
KAD BI MOGLA VRATITI PROSLOST UCINILA BI TO U TRENU, CAK I KADA BI KRAJ OPET DOSAO.
DODI...OBRISI MI SUZE SVOJIM POLJUBCIMA...RECI DA JOS NIJE KASNO.
VOLIM TE...RIJECI KOJE VISE NE ZELIS CUTI, RIJECI KOJIM NE MOZES VJEROVATI. SLOMLJENO SRCE, DUSA RANJENA...KRAJ. A TEK JE BIO POCETAK. UKLONI TUGU SAMO JEDNIM ZAGRLJAJEM I OPROSTI MI SVE. OBRISI PRASINU SA SLIKA...JER JOS NIJE KASNO ZA NAS...ILI DA LI JE???
- 18:51 -
