ponedjeljak, 13.06.2005.
Da li ce ti ovo mozda nocas znaciti nesto...za promjenu? Ili ce ipak opet biti ono sasavo piskaranje...bez ikakve svrhe? Dva dana kao luda zovem--vise od 100 poziva--a ti ni da se javis bar jednom. Ela kaze da ste otisli u St. Louis. Ne zanima me ni da li si niti zasto. Samo bi voljela znati zasto se nisi mogao javiti bar ni jednom. Ostavljam ti poruke pune bijesa da mi vise ne dolazis i da je sve gotovo...Nekoliko sati poslije ipak ti pisem da te volim...ali od tebe cak ni tada nista. Zamrzila sam onu tvoju prokletu poruku. Toliko sam je puta cula danas da mi je dosta za cijeli zivot. A ipak...zanima me sta ce ti biti izgovor svemu. Pravit cu se da ti vjerujem--previse si glup da shvatis da cu biti sarkasticna...mozda si sa drugom--mozda si je nasao--ali budi siguran da cu saznati ako budes bio sa nekom. Znas da sam uvijek do sada saznala.
Ali sta onda??? Da li cu opet poluditi ili jednostavno osjecati se prazno? Zar sam mislila da si mi 'vjeran' i da ces takav ostati? Sa tim pitanjem zakljucujem da unatoc ove tri godine sto smo 'skupa' ja te ipak uopce neznam. Mada znam da ce sve ovo na neki nacin ispasti moja greska. Reci ces da si nasao neku koju ne moras moliti za sex, neku koja te ne badruje svojim problemima i koja nije naporna kao ja. Ma neka, krivi me, ako ce ti na taj nacin biti lakse--nije ti prvi put-navikla sam.
Ali ipak se pitam, koliko jos ovako dugo? Trebali smo izdrzati jos ovaj mjesec dok ne odes, a onda sta bude... a ti ne mozes. Ovako ces otici mirne duse i neces se osjecati gresnim ako se zaljubis.
Ipak, cekam te...Gledam na sat i sve mislim da ces 'sad' naici... Sati prolaze, a ti kao d vise i ne postojis. Iskljucio si telefon. Znam jer ti se poruka odmah pali.
I pitas me da li ti vjerujem...da li mi nedostajes...i da li te volim...
Dobro promisli o nase 'tri' godine i vidi da li si uopce zasluzio i mrvicu od ijednog od te tri stvari...
Razmisli i reci me...
- 23:57 -
