šarmantno boležljiva stoička pasivnost kao kronično radovanje među nama.
oblik suživota u krajnjoj jednostavnosti protjecanja svega, pa i vremena.
dodirujemo se najtanušnijim titanskim vezama negdje na rubu svega, trulog ali živućeg.
slomljenim dodirom da ispunimo sve dotjerane šutnje, dobro uščuvane.
nije me strah da budem oštećena našim zrakom.
sve što smo dali u našoj je koži. naš atlas.