vrijeme tišine ponese nas
utiha bez prekida
dva cvijeta na spomen
sa kojeg ćemo ono svijeta
psalme zapjevati nečujno
čuju se naše misli
svuda one prodiru
Haron pokazuje put
plovidba počela je bespovratna
tako to ide kroz čitanja
vjerovati u onostrano
pronaći te jednom
kad ostaviš zemlju suza
ta noć svjetlost nosi
ponesi luč
a tamo čeka ona
svevremenost nam neće pobjeći

Umorno lišće
List po list korake mi broji
Kiša sivilo donese
Boje umivene traže nas
U vinogradima nekad
Uz društvo bilo je veselja
Daleko je sve to
Godine pritisle
Više mi se ne broje
Čašu rujnog još
U osmijehu sunca pamtim bolje dane
I tako priča krene
Prorijedilo se društvo
Tko će još da čašu ispije

Pjesnik pjesnika sretne
Pročita mu pjesmu
Ispune ga misli
Bogatiji zbivanjima novim
Nastavlja snove
Stvara pjesme nove
I vidiš da smo stihom isti
A tako smo nevini i čisti
Daljine nas vežu
Srce nas prevariti neće
Stih je vrelo naše sreće

Tako lako prevladamo tuge
Skratimo besane noći duge
Snovitost otkrivamo tada
Gradimo ljubav naših riječi

Pjesnik pjesniku samo tako
Pristupiti može
Dočekamo li stihove nove
Ispunili smo snovitost života

Kažu život nije san
Varaju se oni
Ostaje nam uvijek samo
Sjećanje i san

Dašak vjetra sjećanja donese
Poslože se slike mora
Plavo
Morska zvijeda na dnu
Crveno u oku mi osta
Približi šetanja uz more
Čiope na žici
Sladoled
Kava u predvečerje
Vapor iza punte
Crveno nebo
Kampanil odbrojava vrijeme

O da
Osmijeh pošaljem
Vidiš jednostavno je
A nije baš lako
Protrljaš oči
Snovit postaje
Pun mjesec ponudi
Traje do jutra
Srebrom nošeni
Putujemo
Životi na raskrižju
A on sveprisutan
Odabire put do srca
Ne okreći se
Pusti
Trajanje mi ostavi

u ovaj kišni dan,
dok ljeto još miriše pod prstima
i divlje patke nestaju s obzorja
tamo gdje odlazi more kad se ljuti
ne dam
sivoj boji da me prelije,
ne dam
mokrom nebu da me uzburka
brišem čelo hladno od prezrele paučine
i ne dam
jabukama da dozovu jesen
ne danas
ne još danas
ne!
by Stara teta

Ma znam tu pjesmu
Krivo sam je čitao
Usud nam je dao nerazumno
Prazno obećanje
Jesmo li ga negdje čuli
Ili je to samo eho beznađa
Koraci koje slijedimo u tami
Ondje negdje plavo
Samo okrenuti list bi trebalo
Ma znam tu pjesmu
krivo sam je čitao
puno lažnih osmijeha smo slijedili
nadu zaboravili negdje
tamom prikrivenu
samo nam je sunce za utjehu trebalo
plava strana jutra
modrina neka u sutonima
ruže u vrtu cvatu noću
zorom da nas probude
znam tu pjesmu
sad sam je pročitao