Dok riješim probleme s kompom
SVE NAJBOLJE VAM ŽELIM U OVOJ NOĆI!

Sretna vam Nova!

Uz pripreme malo dobre glazbe!

Sretan Božić svima!

Kalinka - ribizla

Ribizlice, ribizlice, ribizlice moja!
U bašti jagodo, jagodo moja!

Ah, pod bor, zeleni bor,
Položite me da spavam!
Aj-ljulji, ljulji, aj-ljulji,
Položite me da spavam.

Ribizlice, ribizlice, ribizlice moja!
U bašti jagodo, jagodo moja!

Ah, boriću zeleni,
Ne šumi nada mnom!
Aj-ljulji, ljulji, aj-ljulji,
Ne šumi nada mnom!

Ribizlice, ribizlice, ribizlice moja!
U bašti jagodo, jagodo moja!

Ah, lepotice devojko,
Zaljubi se u mene!
Aj-ljulji, ljulji, aj-ljulji,
Zaljubi se u mene!

Ribizlice, ribizlice, ribizlice moja!
U bašti jagodo, jagodo moja!

Jednom je đavao odlučio prodati sve alate iz svog arsenala i stoga ih je uredno posložio da ih svi vide. Kolekcija je bila impresivna: blistavi bodež Zavisti, pila Gnjeva, kliješta Pohlepe, otrovne strijele Pohote i Požude. Bilo je tu alata Straha, Gordosti i Mržnje, i na svima se nalazilo papirić s nazivom i cijena.

Odvojen od svih ostalih alata nalazio se malen i naizgled neugledan drveni klin, na kome je visio naziv RAVNODUŠNOST.

A cijena ovog alata bila je veća od svih ostalih zajedno.
Neki prolaznik upitao je đavla zbog čega tako skupo cijeni taj čudni klin.

“Cijenim ga više od svega”, odgovorio je đavao, “jer je to jedini instrument u mom arsenalu na koji se mogu osloniti kad svi ostali zakažu. Ako mi uspije zabiti ovaj klin u čovjekovu glavu, on mi otvara vrata za sve ostale instrumente.”

Autor nepoznat
Tekst pronašla prijateljica Matilda Bulić - Hvala!

Nikolin dom bijaše skromniji nego ikada. Sve što je dobivao razdavao je siromašnima. Ni novčić se nije zadržavao na njegovu dlanu. U susjedstvu mu je stanovao Andrija, vrlo pobožan plemić. Imao je tri kćeri. Najstarija Agata bijaše dobra kako joj i ime kaže. Amata, druga po redu, očeva ljubljena kći, a najmlađa Beata doista bijaše blažena među dvjema starijim sestrama. Sve bijahu pristale i ljupke, stasale za udaju. Prosaca mnogo, ali čim bi čuli kako je Andrija siromašak te ne posjeduje ništa osim prazne kuće i plemićke titule, mladići bi se pokunjeno pokupili. Samo jedan, bogati trgovac Filip, bijaše uporan. Nije mario za miraz, već samo za Beatu. Ali kako da mu otac dadne najmlađu dok ne uda dvije starije? Tako se Filip jednog poslijepodneva odluči navratiti u biskupov dvor.

Sjećaš li me se, oče? – upita Nikolu čim ga ugleda. – Ja sam onaj kojemu si darovao vrećicu zlatnika pošto mi umrije mati. S tim sam blagom započeo i, evo, sad sam bogat čovjek. Nikola odmah prepozna mladića, te se zagrliše i do kasno u noć razgovarahu što se dogodilo za svih tih godina kad se ne vidješe. Filip mu ispovjedi i svoju ljubav prema Beati i zabranu starog Andrije.

Imam dovoljno novca i za Agatin i za Amatin mirazu – pričao je Filip – ali ne ne usuđujem ponuditi ga starcu da mi ne bi prigovorio kako kupujem njegovu kćer. Jedno je ne tražiti novca za svoju ženu, a drugo je priskrbiti miraz za njezine sestre.

Shvaćam – zamisli se Nikola. – Ako hoćeš, sam ću nešto poduzeti. I dogovoriše se što im je činiti. Sljedeće noći oko ponoći Nikola se prikrade plemićevoj kući te kroz otvoren prozor u prizemlju ubaci vrećicu zlatnika. Ujutro se Agata nemalo začudila kad je na prostirci pod prozorom ugledala dar. Cijeli su dan i otac i kćeri iščekivali da vlasnik kucne na vrata i zatraži svoje vlasništvo. Ali nitko ne dođe. A druge noći biskup postupi jednako, kao i prethodne. Sad se Amata sa sestrama i ocem čudila i razmišljala što bi to moglo značiti, ali se ničega ne dosjeti.

Noćas ćeš ti, Beato, probdjeti u ovoj sobi – zapovijedi otac. – Čuješ li, ili spaziš, nešto sumnjivo, zovi me! Evo ti kremena i svjetiljke pa pripali bude li trebalo. Čim se smrknulo, uđe Beata u sobu i pritaji se uz prozor. Noć je polako odmicala. Koraci i glasovi na ulici utihli. U ponoć se i mjesec sakrio. Na Miru se slegli tama i mir. Kao da se netko potiho šulja, pomisli Beata, napregne sluh i sva se utisne u zid. Nešto šušne na prozoru, a onda neki teški predmet potmulo pljusne na pod. Beata kresne kremenom, pripali svjetiljku i prigušeno krikne: Preuzvišeni?

– Pssst – odgovori muškarac – ne viči da ne razbudiš sestre i oca! – Ali preuzvišeni – uzbuđeno prošapće Beata. – Što to znači? – Ništa osobito, kćeri! – odgovori Nikola. – Dobri je Bog naumio pomoći tebi i tvojim sestrama da se udate s mirazom kako se i pristoji kćerima takva oca. Ništa me više ne pitaj i nikome u Miri ništa ne govori! Obećaj mi!

Da, preuzvišeni – šapne djevojka, pograbi mu ruku i utisne poljubac na njegovu nadlanicu. Biskup je blagoslovi pa iščezne u tihoj noći. Ujutro Beata ispripovjedi ocu i sestrama sve po istini i prenese biskupovu molbu da događaj zadrže u tajnosti. – Dobro – složi se Agata. – Ipak nas to obećanje ne veže da jednog dana ne reknemo istinu svojoj djeci. Zato predlažem da sve tri, kamo god nas odveli muževi, svake godine u ovu noć stavljamo u prozor cipelice ili čizmice naših dječaka i djevojčica te da ih napuinimo darovima. Kad odrastu, djeca će nas pitati što to znači. Tada ćemo im reći da je darivanje zapravo sjećanje na dragoga čovjeka kojemu dugujemo svoje obitelji i svu svoju sreću. I naša će djeca taj običaj prenositi svojim potomcima. O, sestre, oče moj, čini mi se kao da vidim vjekovima u budućnost … Doći će vrijeme kad će svi maleni na svijetu u ovu noć bivati darivani u spomen Nikoli, dobrom biskupu Mire.

Preuzeto sa web stranice dječjeg vrtća Tratinčica

Svim Nikolama i Nikolinama sve najbolje