Mela se zaželjela pjesme
u kasnoj noći sjetu da joj riješim
ja stvarno ne znam kako da je tješim
uzet ću gitaru
zasvirati onu staru
negdje u gradu kišna večer
rastaje se društvo
pelinkovac poput rijeke teče
nije htjela opteretiti me tada
kriv sam što tražio nisam
na pravom tragu bili bismo sada
da li su to suze
možda kiša što pada
zvonila su zvona
u ponoć
ona i Zvonka
ulica ravna vrluda
spomenem li ime bit će čuda
ja stvarno ne znam kako da je tješim
uzet ću gitaru
zasvirati onu staru
ne spominji ime začu se šapat
zaboravih odmah rime
znao sam dobit ću zadatak
možda zato ponekad bunca
poslije kiše bit će opet sunca