Ja ne čujem ništa
Nikada ni kucalo nije
Čak ni kad se ruka u ruci smije
Kameno srce otkucaje
tko zna gdje broji
igrati se igra može istine i laži
i nikad nismo bili dvoje
privid
magla
sumaglica
okolo ravnica
kad li je to bilo

kao ključevi srca u zabranjenom blogu
pljusku si sama sebi dala
ne pričaj o ljubavi
ti ne znaš što je
igrati se riječima može svaka šuša
nikako da se ono pravo kuša
tugu ti popravit ne će nikakva zavist
izmišljeno ljeto
ljubavi u redu
to samo tamo negdje u mašti ima
kamenom srcu čak nije ni zima
možda jednom kad to shvatiš
virtualu životom pravim smijeniš
poteče i rijeka ljubav što nosi
samo izgledi su kasni
život s nekim da dijeliš