Opraštam ti sve teške riječi
vjeruj
duša se teško liječi
snovi ponekad polude
postupci naši
tad nisu za ljude
obrisati ljubav ne možeš baš tako
da stoput postaviš stvari naopako
noć te pravom putu vodi
tamo negdje u tišini
pomisliš na te teške riječi
ljepotu bi tek tako obrisati htjela
kao da suze nisu zbog naših djela
ponekad u noći leptiri ti plavi
sjaj ponude
ponovo ti osmijeh imaš
tu je naša luka
mirno more
pusti da oči govore



ponekad ti bude žao
ne možeš to reći
tko da shvati
i moje srce zbog toga pati

Daljine nisu granica
Proljetno jutro
Nova stranica
Zidovi riječima građeni
Htijenja zatomljena
Kako se danas sreća kuje
Tko o komu
Snivam snivaš snuje
Zatomljena pitanja
U siva svitanja

Kad noć krene svojim putem
Budan snovima se šunjam
Tako već danima lunjam
Istražujemo znamenja
Sve se u nama mijenja
Okrećemo strane nove
Lijepe misli tebi plove
Okrenemo na početak
Blizu je tada svršetak
Sve se oko nas baš vrti
Igra je od pamtivijeka
Uvijek ista tu nas čeka

To da te volim
Tko bi znao
Kad riječi ne bi tekle bujicama poslije kiše
Jednostavno
S onoga brda
Tako to u prirodi biva
Taloži se negdje pri kraju
Govore svi o tome kao da znaju
Logiku stvari prepoznati treba
Imaš li ti moj dio neba
Čuvaš li ono plavo
Rekao sam da nam treba
Ovaj put možda zaista posložimo sve te riječi
Bistrinu neba potražimo u vodi
Rješenje zaista trebali bi ovdje naći
Vjera u nas ponekad na krivi put vodi
Ne dajmo se
Rukom u ruci sigurno se brodi

Dragi blogeri,
Na ovom mjestu ja pišem pjesme, ponekad i prozu.
U komentarima se nadovezujete na sadržaje onoga
što ste pročitali
i dobivate konkretne odgovore
Neki zaključuju da je blog poligon osobnih iživljavanja,
aludiranje na nešto što je izvan teme.
Takve od sada brišem i zabranjujem komentiranje.
Moja kućica - moja slobodica.
Postao je običaj
da se nenajavljeno bane u komentare autora
i vodi se diskusija i u nedogled o temi koja nije tema bloga.
Neki to dozvoljavaju i očito uživaju u tome.
Ja ne uživam i ne dozvoljam bilo političke
bilo osobne frustracije
da se odigravaju na ovome mjestu.

danas sam opet u molu
sivilo posvud oko mene
one morske sirene
ta čudna morska bića
pojave se nakon čašice dvije
nekoga pića
pa onda bunovni tako
i Đole
i ja
u d - mol skrenemo lako

Pobireš mrvice sa stola precizno i lako
Normalno je tako povremeno urediti sve
Ni traga da ostane u življenju tvome
Otreseš prošlost
Napišeš pjesmu odbljesak glupe ljubavi
To ti je u krvi
Ponavljanje je potrebno
Ti živiš da kažeš
Bio je to bljesak
Svi su vidjeli
Svi znaju
Plačeš
Društvo ti briše suze
Lažne su naravno krhotine tebi svojstvene
I prolazi dan ponovo radostan
Odbljesak neki na pomolu
Mrviš polako
Da bude dostatno tvome izgubljenom vremenu
Sutra će opet bljesak neki s prozora
Ti ćeš pričati o izgubljenoj ljubavi

kad dočekaš prođe
potone u bespućima snova
uhvatit bi se htio
zaploviti vjetrovima
jedino tako ostvariš cilj