a počinje kao A
Upitaš se da li je sve to zbog ljubavi
Dozivam tvoje ime jednog kišnoga dana
Parižanka u sjećanje usječena
Brest i i brodovi, Barbara
Tvoje ime dozivam daleko je od svega
A počinje kao a uvijek na početku
A nije Adam , naravno kad je ona
Ona se smiješi iz daljina sunce u prolazu
Pada li opet kiša tamo gdje smo bili
Koje su godine, koje sam godine
Notre Dame molio kako bih te sreo
Vedru i nasmijanu a nisi Barbara
Dozivam te početak jedino znam
Znamo zapravo nakon riječi
Prije su napisane pred ogledalom
Ponavljanje osmijeha ruke kretanja
Protokoli nas obvezuju kiša neobavezna
Iz plavih oblaka ma nije Pariz
I Zagreb ih ima a ti si otišla
Vrati se sjećaš se umjetnički paviljon
Nastja i nije Barbara a ipak
Ti si nasmijana očarana parkovima
Baci pogled događa se znaš…
Tako ljubav počinje pod krupnim kapima kiše
Nije padala kiša, nisi bila Barbara
Nisam te dozivao bila si
Nasmijana lice ozareno sreću si gradila
komentiraj (14) * ispiši * #
