u kasnu jesen
ljubav nestaje u pjenušavoj vodi
tama nas ponad svega izdvaja
posebnim nas čini
kako je to jednostavno lako
ostaviti dječaka na osami
osamljenog bez ljubavi u kišni dan
ni upitala se ne bi zašto je tako hladno
riječi su potopljene osmijeh izgubljen
koraci snijeg čizme rupa i pitanje
ima li ljubavi u vremenu što dolazi
a kiša očajno lupa po prozoru
ima li ljubavi u osmijehu očima
dlanom se držimo za dlan
korak nam tih i lak
samo da nas ne vide
ne čuju
da neugodnost nestane
i one svijeće zapaljene poljubac mek i tih
snaži ljubav i prolaznost
ne zamaraj se pričama
mi od priča nismo
naznaka smo noći i ekstaze
treba nam noćas
a kiša očajno lupa po prozoru
u kasnu jesen negdje u Zagrebu.
photo_______________________by Boris3hr
komentiraj (4) * ispiši * #
