komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (7) * ispiši * #
ne misliš li ponekad
ne misliš li ponekad
jedini smo u tom snu
ne misliš li ponekad
ništa nam naudit neće
ne misliš li ponekad
previše je sreće
ne misliš li ponekad
zadržati to zauvijek treba
ne misliš li ponekad
mi smo dio plavoga neba
ne misliš li ponekad
bijele ruže zbog tebe cvatu
_____________________________by Valcer
ne misliš li ponekad
imam tebe i to je dovoljno
ne misliš li ponekad
mi jedini možemo
možemo pitamo se
ponekad ne misliš
tad se ljubimo i ljubimo
ostanimo tako zagrljeni
komentiraj (14) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
riječ je samo riječ
riječ je samo riječ
bila je na početku kažu
glazba je u njenome izričaju
ona je i slika
i simbol
prejaka ubija
osjećajna rasplače
onda riječi
riječi
riječi
postoje riječi
lagane teške
ljubavne viteške
zaboravi ljubav
srce sve ljubavne tvori
srce do bola progovori
srce nadom zbori
srce i ljubav u srebrnoj zori
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (4) * ispiši * #
ne umire se tako lako
ne umire se tako lako
ljubav boja traje vječno
s jeseni krećemo novome početku
igra naizgled svršena traje u nama
živimo dugu tražeći
pokoji kišni dan
godove nam traži san
vjerujem da ponavlja se priča
traje ona
i mi trajemo
što bi bilo da nema ljubavi
godovi neka se slažu
a mi živimo i dalje
naše su zime proljeća ljeta i jeseni
____________________________________by Boris3hr
komentiraj (8) * ispiši * #
putovanja
___________________________________by Valcer
tko da se sjeti svirke u noći
dana što su prošli
osmijeh tvoj slika uspomena
plavo modro plavije
poznajemo iste rime
kao to je bilo davno
i prolaze dalje one zime
sjećanje zaboravi
sreli smo se ljetos
nove će nam pjesme stići
i ti si htjela zavjesu
spustiti
nije gotovo mila
tek smo na početku
ništa novo i ništa staro
ti vodiš putovanja
ja pokrećem lutanja
u nepoznato
Ankina djetelina
komentiraj (6) * ispiši * #
devedesete
bilo je to u Milni 14. srpnja
ali nije bilo nas svih
pa je upriličeno kod Pere
obiteljsko okupljanje
jedan od dva Borisa slavio je
uz dobo jelo i kapljicu
dobro zagrabljenu devetu dekadu
prva i druga generacija
prva i treća generacija
bilo je i darova
dobro se i jelo
teletina i pašticada
što mislite
tko je napravio tortu
na kraju je Vjeran raspjevao društvo
fotkao__________________________________by Boris3hr
SRETNO DALJE PREMA STOTOJ!!!
komentiraj (11) * ispiši * #
sjetu zaboravi
tihi muškarac sjetu donese
onako s prozora prolije je
prohtje mu se koja suza
ljubavi bez suza nisu prave
treba ih naći u predvečerje
prije nego započne
da ne pobjegne
obriši ih poljupcima
sjetu zaboravi ljepotu tijela
podari pred nasmijano jutro
zatvorenih očiju čitaš me
osjećaš me u sebi
što si to mislila
da ti osmijeh pogodim
poljubi me u tom luku
jedinstvo stvarno da postane
i neka ostane gdje ostane
komentiraj (5) * ispiši * #
nedočekano vrijeme
nedočekano vrijeme
I
ostanu tako riječi
nedorečene
poput posteljine obješene
skrivene oku neviđene
ne dopiru daljinu noseći
pretvarati se dešifrirati
u čudnom krajoliku
oblici pravi i naopaki
znače li nešto
čitati možda onako nenapisane
pogoditi bit zadržati nit
otkucava vrijeme i noć je
i luna bez riječi u zraku
____________________________________by Boris3hr
komentiraj (10) * ispiši * #
Prešli smo sve granice, čak i slovensku
Pa ponekad i palačinke u krevet nešto znače
I kava a dan je ko stvoren za čokoladu
Gdje ima čokolade? U Krašu? Ma, ne, Olimje.
Čokoladnica kao stvorena da zasladi dan.
A tek brusnice u čokoladi, ma fantazija
A pokraj pavlinski samostan,
prvo pavlinski pa franjevački i tko bi ga znao
i apoteka
Predivno uređeno predivno s kišom rominjavom
Prati nas ona, ne kvari raspoloženje
Prešli smo sve granice čak i slovensku
Ja stalno fotkam, on pomaže u odabiru motiva
Može i pokoja sa sudionicima u kadru
Povratak kišovit a čeka nas u Zagrebu Labuđe jezero
No prije treba i Samobor a tamo su
Ma znate! Kremšnite
po tri, da se nađu večeras i sutra
kud ćeš ljepši dan
(zajednički uradak: Valcer i Sjedokosi)
komentiraj (8) * ispiši * #
ručak za dvoje
koraci u sjenkama Maksimira
ručak za dvoje i zagrebačka kiša
rominjavo tiha u valcer koraku
ples bez riječi glazba u nama
Kraševa čokolada marcipan tražen
u tragovima sjećanja otvoreni kišobran
crvena Opera kad je to bilo
voljeli smo ti i ja prebirali prstima
onako nema je kažu a vani kiša
izbor za pet ma bit će pokloni
ručak za dvoje palačinke s orasima
i opet koraci u sjenkama Maksimira
___________________________________________fotke by Valcer
komentiraj (9) * ispiši * #
pođi
____________________________by Boris3hr
kreneš korak kreneš dva
I stigneš do srijede
karte za tramvaj vrijede
bit će sve u plavom
modro nebo ponad Zagreba
imaš i kišobran ako zatreba
ne planiraj ništa
dođi samo onako
poruka na mobu: siđi
silazim
koferče i tebe preuzimam
grlim te ljubim
i ono nasmijano oko
dočekam
komentiraj (14) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
tipke klavira
i rekoh bit će pjesma tugu da odnese
kad ono zatvorena vrata i ponoć otkucava
pravilno njihanje uspavanka za snove
čekam kazaljku preko kazaljke
ti negdje i jesi pjesmu neuništivu
daruješ sebi
__________________________________(photo by Valcer)
stigla si glazbom očarana
nemjerljive su te tipke klavira
večer u Beogradu Kissin svira
u srce mi tugu donese
nježni dodir a tebe nema
mislim znam želim i hoću
teško je bez tebe noću
komentiraj (7) * ispiši * #
vekivečni Zabreg
Ako stavite djeteline sa 4 lista na Bingo listić,
možda stignete
u Zagreb.
Dočekat će vas Medvedgrad
i pogled s visine
Zetovom uspinjačom
možete do Lotrščaka.
Kamenita vrata
i Dora Krupićeva vas čekaju.
Najstarija apoteka „K crnom orlu“ krije tajne starih farmaceuta.
Crkva Sv. Marka,
desno Sabor,
lijevo Vlada.
U centru Trg bana Jelačića i slikanje s banom.
Garda prolazi, tko zna čija, ne žele nam reći
Preobraženska ulica,
pravoslavna crkva
i Preradovićev trg.
Pogledajte i Umjetnički paviljon.
Ako ste željni razgovora,
pođite u Maksimir.
Šetnja uređenim parkovima bistri misli.
U restoranu „Maksimir“ dnevni meni je 30-35 kuna, za prste polizat.
Mir se nalazi na Mirogoju.
Ne treba tamo žuriti,
čak ni ako vas čeka predak, Petar Preradović.
Bolje je otići u „Lisinski“,
uvijek ima nešto probrano za muzičke sladokusce.
Možda sretnete i Anamariju da vas pozove na koncert
(photos by Valcer i Sjedokosi)
komentiraj (14) * ispiši * #
Korčula
Kreneš tako provjerenim načinom na put.
Ubilježiš se u Ferijalnom savezu za put u Korčulu.
Četrnaest dana. Uletiš u društvo s Filozofskog.
Studenti filozofije idu na Filozofsku ljetnu školu,
saznaš tek na brodu. A bila je to šezdesetosma.
Godina studentskih nemira. Pariz, Berlin, Beograd.
I tako mogu reći nisam znao, ali sam saznao
da sam u crnoj knjizi SUPa. A slušao sam, jer tko ne bi,
najveće filozofe današnjice. Upoznao sam Markusea,
Bloha, Markovića. Taj isti Marković će dvadeset godina
kasnije biti jedan od SANU mahera.
Zbog takvih imamo Hrvatsku. A mogli smo to mnogo mirnije
riješiti da smo se tada dogovorili. Jer svi poznatiji studenski
lideri bili su ovdje gdje ja padoh doslovce s neba. Slavist
upao među filozofe. Nisam se dao. Morao sam i ja biti
pametan. A onda nam pameti nije nedostajalo, samo što
luda mladost ne zna što je želja za vladanjem i privilegijama.
Tri godine kasnije neki od tih su Hrvatskom proljeću dali da ih
proguta mrak i da život krene drugim tijekom.
Predavanja su bila duga, a poslije rasprave i zabava u Ferijalcu.
U tih četrnaest dana svaki član je morao sudjelovati bar četiri
puta u pripremi jela za ostale. Pa kad si morao čistiti dvadeset
kila luka i sjeckati ga u sjeckalici shvatio si odmah da ovaj život
i nije ništa drugo doli dolina suza. Ali bolje luk, nego sto kila
krumpira. Ja, ranoranilac, imao sam vezu u kuhinji, a to je ono
što je u takvom okruženju najvažnije. Kuharice su me u rano
jutro častile rakijom pa sam onako čio kretao u jutarnji obilazak
snenog grada. Najdraže mi bilo otići na brdo kraj crkve sjesti
na kamen i gledati Sunce kako izlazi ponad Dubrovnika.
Ne vidm Dubrovnik, ali sigurno je tamo i Sunce; samo tamo
i postoji. Stavljam pedeset dinara pod kamen da se vratim,
da dignem kamen u kasnijem životu. Da kažem bio sam tu.
Još nisam otišao vidjeti da li taj kamen još postoji.
Spustiš se u grad pa do ferijalca na doručak. Predavanje
počinje u devet. Oni mamurni i sneni, a ja odmoran i čio.
Oko dvanaest izlazimo na Sunce i gledamo Jagodu Kaloper,
Čaldarevića i Slobodana Šnajdera u Jeepu kako jurcaju
Korčulom. Snobovi jedni. Bila je to mačka o kojoj si samo
sanjati mogo. A kad vidjeh «Lisice» i «Misterije organizma»
shvatio sam što je to bilo ispod nabrekle majice što se
lelujala na maestralu.
Poslije ručka dosadna popodneva u kojim smo ubijali
dosadu filozofskim raspravama čekajući večeru i
događanja. Mali Ivica je s dekom pod rukom i ne baš
nekom curom odlazio u zabranjenu zonu dok smo mi
smišljali kako provesti večer. Bit će to hotel Bon Repos.
Ples i noćno kupanje. I Blanka. Sve su ljubavi tužne.
Ne znam kako sam se upleo, ali pauka se ne možeš
osloboditi. A bili su tu i Prevert i njegova Barbara….
Sjeti se Barbara padala je kiša neprestana…
Nigdje kiše ni Barbare nego nespretna Blanka i luda
ljubav. I Zlatko mulac kao i ja. A gospođica je špilala
nedostupnu sfingu. Neosvojivu tvrđavu. Ne znam da li
je itko i do danas uspio ući u taj dvorac. Filozofija je
čudna stvar. A u ljubavi, kad filozofiraš, u startu si
izgubljen. Treba ti godina da shvatiš, ako uopće
shvatiš, da je to samo vrijeme kad glumiš majmuna.
Kad se penješ na ogradu kako bi dohvatio visoku
magnoliju i vratio se kući rasporenih hlača. A ona
ne zna bi li ili ne bi. Šećete Dubravkinim putem
u proljeće. Ona se potepe i padne ko kruška i ti
shvatiš, konačno, da je život negdje drugdje.
Koliko znam i Zlatku je trebalo puno da shvati igru.
On danas filozofira o filmu, sretnemo se na
festivalima, filmskim školama, ali nju ne
spominjemo i ne viđamo je. A i kako bi.
Sve te dane, od Sunca i mora, boje nije bilo na koži.
Trebalo je to nadoknaditi. Odeš u Lumbardu i u
sjeni pocrniš kao da si danima bio na otvorenom.
A koji pijesak? Takvog nema nigdje na svijetu.
Čujem da divljine nema više. Civilizacija je
oduvijek odgovorna za uništavanje ljepota prirode.
Kao civilizirani filozof pustih bradu i ozbiljno zapalih
prvu cigaretu. Jasno je da je kriva za sve………
komentiraj (5) * ispiši * #