tihi muškarac sjetu donese
onako s prozora prolije je
prohtje mu se koja suza
ljubavi bez suza nisu prave
treba ih naći u predvečerje
prije nego započne
da ne pobjegne
obriši ih poljupcima
sjetu zaboravi ljepotu tijela
podari pred nasmijano jutro
zatvorenih očiju čitaš me
osjećaš me u sebi
što si to mislila
da ti osmijeh pogodim
poljubi me u tom luku
jedinstvo stvarno da postane
i neka ostane gdje ostane