Soba sa klavirom
Potrebno je naći možda sobu sa klavirom.
Sjesti i zasvirati neku Beethovenovu sonatu
(da ne ponavljam Krležu) i uz mjesečinu snivati...
premda snovi za punog Mjeseca znače prije svega
nespavanje, a onda dolaze ideje svakojake.
No klavir nije tu da pripovijedam o snovima i mjesečini,
već zvuka radi i žica tih čudnovatih što tišinu remete.
Svirao sam nekoć i ja u glazbarnicama Učiteljske škole
i snivao o velikoj karijeri pijanista ili guslača, naročito
kad se Elizabeth Taylor pojavila u Rapsodiji,
a Vitorio Gassman i (ne mogu se sjetiti imena)
bili uspješni na MOJIM instrumentima i bili zaljubljeni....
A ja sam trčao svaki dan u školu kroz maksimirsku šumu kraj
Mogile i lovio tramvaj na okretištu kod stadiona Dinama.
Nije mi bilo teško jer čekao me klavir u Medulićevoj
na prvome katu hodnikom desno pa opet desno.
Tu su negdje bili Danev i Kraus, profesori klavira i violine.
U sobi dalje Medo je lupao rukavima po klaviru (gumbi su
davali poseban zvuk). To isto lupanje doživio sam na drugoj
godini faksa za vrijeme Zaninovićevog predavanja, no Medu
nisu mogli uhvatiti. A Zaninović nam predavao o Jouceovom
Uliksu kojeg nije ni pročitao (Uliksa sam apsolvirao već u
Učiteljskoj jer bijah manijak za čitanje, ali to je drugi film).
Medo je inače godinama lupao bubnjeve u Crvenim koraljima.
A sada uz tajničko mjesto na školi prodaje plastiku na
Trešnjevačkom placu.
Tu su, dakle, negdje bili Danev i Kraus kojima sam trebao
svirati Hofmmanove priče i Etude nervozni od buke što je
dolazila iz glazbarnica.
To su bili dani.
Uz klaviromaniju bio je interesantan i “srednjoškolac” i
trčanje u nedogled u krug do iznemoglosti. Triput tjedno
po dvadeset i pet kilometara. To se onda moglo jer trbuh je
došao dosta godina kasnije kad sam naprasno prestao
igrati tenis i trčati.Trčao sam i na Šalatu s prijateljem zimi
na klizanje da vidim oči boje lješnjaka (Amarila se zvala)
i patio, i ni nisam ni jednom pao na ledu.
Trčao sam i u Variete na Prvi pljesak navijao za Gogu,
Branku i Helenu (Trio jeka).
Gore na Šalati Relja Bašić i Vlado Štefančić pokušavali su
uporno igrati tenis, a mi smo im brojali sve i sva, a oni
nikako da oslobode teren.
Inače, bili smo manijaci za taj tenis. Za vrijeme ljetnih praznika
igrali smo od sedam ujutro do četrnaest sati kada ni ludi
ne igraju. Danas bih krepao kad bih samo na pola sata oko
podneva sjeo kraj terena.
Šalata je bila interesantna i zbog koncerata zabavnjaka,
a i zbog hockeya, uglavnom, znali smo gdje ćemo provesti
dane ljeta a i zime.
I zato, potrebno je možda naći sobu sa klavirom,
sjetiti se prošlosti i napisati nešto i bez mjesečine.
komentiraj (10) * ispiši * #
komentiraj (9) * ispiši * #
dvorac
Kad su Draškovići i ini velikaši gradili dvorce i ladanja diljem Hrvatske
nisu ni slutili da će jedno stotinjak godina kasnije običan puk zalaziti
u te nastambe. U djetinjstvu sam živio na više takvih adresa.
Taborsko
Preko puta crkve u bivšem samostanu bila je četverogodišnja škola
u kojoj sam stanovao s mamom godinu dana. Rana jutra na širokom
prozoru i igra u tišini. Jedne noći oči vuka u mraku preko puta. I
ništa više. Tu sjećanje prestaje.
Velika Horvatska
Dvorac. Prizemlje lijevo. Vani platana u čijoj sjeni igram razne igre.
Šestogodišnja škola - navlačim za kečke Milku iz šestog razreda.
Sjedim iza nje jer vani pada kiša, a ovako me i mama ima na oku.
Ja sam prvoškolac. Ta ista Milka pojavit će se na školi Medvedgrad
kao roditeljica moga učenika. U susjedstvu učim pačiće plivati i
roniti. Proganja me ta pačad. Ma ne pačad nego susjed. Opet sam
rekorder u trčanju. Mama rješava problem. Sada kad jutrom
prolazim kraj jezera uživam kad vidim mamu patku sa šestero
malih, sada bi Rea za njima, ali ona zna da ne smije.
Trčao sam još jednom kad su nas došli cijepiti protiv tuberkuloze.
Upraviteljičin sin i ja nestali smo u šumi i pojavili smo se tek navečer
kad je zrak bio čist. To su bili dani kad su djeca dolazila u školu
bosonoga pa sam i ja do prvoga snijega hodao naokolo bos. Dolje
u selu nije bilo kuće za koju nisam znao koliko je krava i konja u njoj.
Na pašu sam jahao u proljeće. Regoč i Kosjenka su uvijek asocijacija
na te dane. A tek kiselo mlijeko i mlada salata! U proljeće drugo
nisam ni jeo. Znao sam uvijek gdje će toga biti i kao «učiteljkin» sin
nisam imao problema s tim. Mama je u kasne večeri vodila seoski
KUD. Pisala je dramatizacije koje je dobro uvježbala. Bilo je veselo.
Ja sam bio patuljak u Snjeguljici. Nedjeljom smo kriomice (kao)
odlazili u susjedna sela per pedes apostolorum na misu jer učitelj
nije smio na misu u svome selu.
Bila su luda putovanja za 29. novembar i Prvi maj za Zagreb. Bus je
vozio do Velikog Trgovišća i nitko nije znao za Franju koji će kasnije
i muzej dobiti. Kakav je to bus bio! Stara raga koju je na brdima, ne
malo puta, trebalo gurati. Na vrhu brda svi u i na (doslovce) bus i vozi
se dalje. Onda čekaš vlak za Zagreb. Oće – neće. I kad se, srećom,
utrpaš, stojiš na jednoj nozi i slušaš pijane Zagorce jer praznik je pa
«Kulike tulike, samo nek se pije. Dajte i malom da proba». A moja
mama zadrti anticuger uvijek se bunila jer «od vina boli glava». A onda
Zagreb, kolodvor, Tomislav, Gregorjančeva, dida i bakica. Važno da
ima kavice bijele. Pod prozorom klavir, a kroz prozor tužna vrba i zvuk
tramvaja. Zvezda – Mihaljevac ili Zvezda – Mirogoj. Sutra ćemo
Franjevcima na misu. Mistika. Latinska misa i plavi svod iznad oltara.
Poslije ću s bakicom u zdravljak i u Šumicu (park Ribnjak) na njihanje.
Za dva dana povratak, ali sada busom s Langovog trga za Tuhelj,
Horvatsku, Desinić. I knjige, puno knjiga za čitanje. Patuljak Nosko,
strip Walter Neugebauera i Disneyev Pinokio sa tekstom Ratka Zvrka
bili su literatura koju sam znao napamet. Na fakultetu sam se s
kolegom iz Vinkovaca prisjetio tih dana. Obojica smo znali stihove
napamet. A čitalo se uz svjetlost petrolejke. Miris petroleja bio je u
cijelom stanu.
Pregrada - Gorica
Peti razred u osmogodišnjoj školi Pregrada. Stanujemo u dvorcu
Gorica. Sobe su da u njih i avion stane. Dvorac ima kulu i jezero i
gustu šumu. Malo dalje prema Zagrebu su Propali dvori Janka
Leskovara i dvorac Bežanec u kojem je u to doba bio popravni dom.
I trešnje, puno trešanja. S druge strane Kostel grad i Vinagora, a
negdje iza brda i Veliki Tabor koji ću vidjeti desetak godina kasnije.
Sjećam se kina u kojem smo gledali «Zameo ih vjetar» sa školom.
Film traje četiri sata, a nakon svake role pauza. Bilo je ludo. Sjediš
u osvijetljenoj tišini i čekaš nastavak dajući mu svoju verziju, jer
vremena ima na pretek. Dugi film – duge pauze bez Coca – cole i
Fante. Kako smo samo izdržali? Upijali smo tada svaku sliku, kadar,
jer nije bilo televizije.
Bežanec
U školu oni iz Bežanca svako jutro u dvoredu prolaze ispod Gorice.
U proljeće stradavaju trešnje, a u jesen jabuke i kruške. Kasnije u
domu bi ih mlatili ko volove, tako da nisu mogli ni sjediti. Poneki od
njih bi otišao u «fremt». Za nekoliko dana evo ti ga plavog. Sav u
«šljivama». Jedan je bježao jedanput mjesečno za Koprivnicu da
vidi mamu, a oni ga uporno vraćahu. A u dom je došao jer se
provezao na susjedovom biciklu do Zagreba. Dobar dečko od
kojeg je sistem pripremao lopova. Bio sam s njima prijatelj i
pomagao im u školi, a tako sam imao mira od domaćih dečki
koji su bili nezgodni.
Višnja Korbar bila je osmi razred i nastupala je u Loptici Hopsici.
I tada je lijepo pjevala. Nastupao sam s njom u nekom komadu za
Dan Republike. Bio sam slavan. No slava kao i vrijeme prolazi.
Mama je uz drugi razred predavala u šestom razredu glazbeni.
Pjevali smo kanon «Guska patki milo gače», a moj red je uporno
pjevao «Guska patki svlači gaće». Bilo je smiješno i mi smo se
valjali od smijeha. Mami sam to priznao desetak godina kasnije.
Odlaskom u Zagreb u sedmi razred na Jordanovac prestaje
stanovanje po dvorcima.
Zato, valjda, još uvijek gradim kule u zraku.
photo__________________Valcer i Boris3hr
komentiraj (18) * ispiši * #
gle
___________________________by Valcer
gle
ti spavaš i voziš se u snovima
pitoreskne slike Zagorja
zeleno u nama
katedrala zagorska i bijeli trg
žuti tornjevi tvoja bluza crvena
vidiš li kišilo je toga jutra
zvonik kraj hotela pomamno zvonio
vjenčanje ili navika
početak kao prigoda
koje li sam jutro tumač snova postao
ne sjećam se
nije ni važno
ti spavaš i voziš se u snovima
ja ih tumačim
zanima me što si sanjala
osmijeh tvoj i zelena livada
odsjaj ti u očima
zatvoriš li vrata sna ruke su moje pružene
jučer smo danas htjeli
onako iskreno
danas nema odgode
obznanit ćemo
jasno kretanje naših snova
naše ruke putuju
__________________________________by Boris3hr
komentiraj (14) * ispiši * #
komentiraj (9) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (14) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
vrata ljubavi
Rado bih otvorio ta vrata
Kroz njih prošao
Volimo se od petka do petka
A onda živimo ljubav
Subota nedjelja
Do petka se volimo
Redaju se dani sati minute
Trajanje nam zapretilo
Osmijeh do osmijeha
Trebam te odvedi me
Rado bih otvorio ta vrata
Ušao trajno ostao
Trajemo li ovako napeti
Sneni u jutrima razgovore vodimo
Da l si spavala da l si sanjala
I trajemo pomalo korak po korak
Volimo se od petka do petka
A onda živimo ljubav
Subota nedjelja
Rado bih otvorio ta vrata
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
da li je to bio poziv na sladoled
da li je to bio poziv na sladoled i ples
ili možda nadmetanje u rječotvorju
(pa i nisu baš te ponude u istom prostoru)
zaplesati najozbiljniju varijantu valcera još k tomu na prstima
možete li vi to bez prestanka dobra glazba malo riječi
okreti pokreti žustri ne preblizu ni predaleko
poneki stisak nježno prisloniš glavu i jen dva tri
naprosto ne vjeruješ a ipak vjeruješ poezija duše
sve to nižeš red po redak pa koji puta i tango dobro dođe
tajiti neću Sanjalica SkadarlijANKA dopušta mi prave korake
Skadarlija uveče drugu svirku ima i Đura Jakšić ovdje sjedi
i ja i SkadrlijANKA kojim povodom pitat ćete dok stih teče
tko je koga stihom nadmetnuo saznat ne ćete
večera uz svijeće za pamtiti onako šešir moj
kuća časti vinom sviraju tamburaši SkadarlijANKA osmijeh prosu
nastavak slijedi valcer tango do jutra sve bez riječi
na prstima onako jen dva tri jedan dva tri dva dva tri
i onda i sladoled slijedi i tako red ne red redovi plesa
valcera i tanga pomalo i riječi tiho noći moje zlato ne spava
komentiraj (4) * ispiši * #
komentiraj (9) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
nerazumne riječi
nerazumne riječi tko će da me spriječi
ima li itko da nam ljubav priječi
naša ljudskost ne upravlja sudbinom
one su brže prije svake pameti
daj bože da svaka u pravo uho doleti
volim ljubim gubim nađem
kako da se u košmaru snađem
i kad stignem a stići ću vidjet ćeš
lako je živjet
na svom mjestu stoje
samo se za nas jedino broje
tko je reko nerazumne riječi
volim ljubim gubim nađem
kako da se u košmaru snađem
nenadano pozvan na blogersko druženje
i ples - jadan ja - možda bude na žici
ona je izuzetak zboh kojeg dva dana ovdje ne znače ništa
a ona tko zna možda i znači možda i zrači
samo znam da voli sladoled
to bi mi stvarno trebalo
možda mi i zasvira na lijepom plavom
skoro sam se odao
zamislite zna i broj mojih cipela
a nikad nikad nikad se nismo sreli
traktori nisu prepreka ja se barem nadam
nećemo sad u detalje
čitamo se kao mi u jednini
komentiraj (8) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
mjesec ona i ja
mjesec ona i ja
boginja nam nije potrebna
srebrom se kupamo
uranjamo svaki puta kad nam ponudi
igre su njegove bez težine
levitaciju potiče
sve se to događa kad istinske ljubavi ima
čudna biljka nudi nam preživljavanje dovijeka
oči poprimaju zelenkast sjaj
naznaku da je i Veliki bard upleten
uplivom svojim igru podvlači
i sve je jasno
ovdje smo
ona osmijeh i ljubav
mjesec ona i ja
komentiraj (6) * ispiši * #
čekanje
_________________________________________by Boris3hr
ma nije to od jučer oduvijek si ovdje
malo si u redu čekala jer i modrine oduvijek ima
pa što ako nebo sja ti i ja ljubav za sve
ljubav
sve za ljubav
ti nebo modro
očima me propitkuješ neodlučno
iskra ti zaiskrila modrine oduvijek ima
svejedno je da l je to Harkov Gomelj Beograd
putujem
i svejedno je da l je Zagreb Beč Lisabon
možda zaista pusti otok pronađeš
povedi me
putovanja usud nam nude
ruke su samo naše
i oči da proniknemo gdje si me tražila
gdje sam te tražio kojim svemirom
bila si bio sam prošli smo jedno pored drugog
u drugim životima nismo se tražili čekali smo
ovo vrijeme bez dileme jedan otok i ti i ja
komentiraj (4) * ispiši * #
sve je u opipu
____________________________by Boris3hr
Kad skinemo se ostanemo sami
Onako ovlaš u srebrnoj sobi
Modrim nebom zapečačeni
Dodirima tražit ćemo put
Orahova ljuska ti i ja prtljag od snova
Pretovareni tako goli i laki
Ljubit ćemo nepoznata mjesta svemira
Bijela ruža na stolu i crvena zlato po njima
Odakle si sve to stvorila iznenada
Plovit ćemo ne talasaj jastucima
Bijeli na polju vedrine glava na uzglavlju
Ispitujem te polako i nježno baš onako
Željela si sobu punu osmijeha i ružu po neku
Kraljevsku i krvavo crvenu od krvi i mesa smo
rekla si možda da naočale sakrijem
sve je u opipu taktilno dakle
komentiraj (3) * ispiši * #
u tragovima noći
Tu sam negdje u tragovima noći
u koprenama ljetne vlage
tražim te čekam te čitam te
pripremam osmijeh za tvoje snene oči
je si l me sanjala kojim si lugovima srne ganjala
bezbrižno lako lepršavo sve to težinu ima
tu sam negdje u tragovima noći
na rubu sivila pobjeći iz tuge
možemo li mi to hoćemo li moći
gdje je ta Shakespearova ševa ptica ili
pitanje svih pitanja Romeo Julija Hamlet Ofelija
a vode protiču pod mostovima ne bi li svoje more ulovile
tamo negdje u lugu čekam te srce iščekuje
lupa previše ima li te uopće
gdje je ta modrina kad će dan
je si li ti stvarna ili samo san
komentiraj (5) * ispiši * #
zaustavljala je snove
Zaustavljala je snove na raskrižjima
odabirala njihov put
slijedila one suprotne
začudo uvijek me pronašla
ona je obečavala poljupce
ja sam pisao pjesme
na kraju mi je ponudila sebe
napisao sam roman
KROJ
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.
__________________________by Miroslav Antić
komentiraj (4) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
glumile su jedra
glumile su jedra ti si more
usidrih se na usnama tvojim
vjetrovi su bili oni pravi
bura i nevera tražile su luku
izgubljeno vratiti se neće
da je želje više bilo
smjerokazi putokazi na raskrižjima
ne bi ni bili
i desni i lijevi bi se skrili
u pjesmi ipak ljubav osta
i ruke dvije su ti dosta
glumile su jedra ti si more
usidrih se na usnama tvojim
vjetrovi su bili oni pravi
bura i nevera tražile su luku
komentiraj (8) * ispiši * #
