kozmička toplina u dodiru prstiju
vječnom prasku se poklanja
u našim sudarima vatre su neugasive
tišine ima na plavetnom nebu nakon bure
nebo ljubavi pogoduje
šum valova u beskraju
ima nas zaista
trajemo


I kažeš mene nema
Kažeš mene nema
Mene nema
Nema me zaista
Molitve su davno potrošene
Jutra sviću kao obično
Možda breze znaju odgovor


Novo proljeće isto nam sličnim nudi
Ulicama vrijeme broje isti ljudi
Put života sve nam kraći biva
Vidim budućnost nam je siva

upali se svjetlost u polju leptira
naravno i glazba negdje svira




Dok jabuke je čistio
Dvije je odmah slistio
Evu nije pitao
Na zapadu je plavo naranča uzela
Koja je boja ljubavi ostala




Zapjevaj ponoćnu pjesmu
Snove mi donesi
Hladnoću obraza otresi

Zapisano bijaše čitati se moglo
U Ilici na ulici City One je pogodan
Svakoga dana izjutra snene oči
San sna snu u pokretu
Posvuda u kretanju

Zapjevaj ponoćnu pjesmu
Snove mi donesi
Hladnoću obraza otresi



bez sebe u meni neprepoznatljivom
brojim redove riječi rijeke nezaustvljive
hrabrosti u nama neima zbog ljubavi
sumnja nas je odavno nadvladala
stremljenja u plavom naša su srca
stvarnost snoviđenjima podložna
bojim se
znači hrabar sam



rat i mir u modrom odsjaju
negdje dolje nježnosti ima
tako je to kad prođe zima






Nemoj zakasniti
Tvrdoglavo u fugi dugu očekuješ
Boje zvukova tebi naklonjenih
Gore u gradu prozori zaboravljeni
Čekanja u osami tama prikriva
Vlakovi povijest potvrđuju
Na zelenom trgu te očekujem



Što misle kornjače pod ledom skrivene
Skrovite staze zimom ogoljene pišu memoare
Tišinu ljeta u sjećanju pamte naše sjene
Dodir ruku i poglede

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>