včera i denes je kroz okno lukala
tam po vulici plavi su tramvaji vozili
oko popoldan je sunčeko bilo
vidla je ono kaj joj se snilo



i u toj modrini
uhvate nas u tišini
uvijek onako zimi
sa ugrizom sunca
negdje netko u daljini
čita
misao nekako opet odluta
jutro je ponovo ovdje
godina i dani putuju





trajemo tako beskraju se diveći
želimo u ljubavi savršenstvo doseći





Paris Sjever
Gare du Nord
Snovi korake broje
čekanje
Jesu li to krovovi slobodnog Pariza
Matoš Cesarić Mona Lisa
Trenutak vremena


ispunjavam želje

16.01.2012.








čekao sam vlak u snijegu
onaj ponoćni u nepoznatom smjeru
bijelu tišinu pregazi svaki puta
i noć je punog mjeseca
ma nije važno
samo da je vlak
putovanje do jutra
onako udahneš ariju grada sutra
neprospavana noć iz snova




Voljela je žuto
Plavo nije ni zamijetila
Modro zamijenila sivim
Ure su prolazile kroz carstvo sjena
Otkucaji srca prsti na platnu
Kasni sati prije svitanja
Voljela je žuto ljubomoru zapravo
Vidik se suzio konverzaciju zakočio
Nečujnu pjesmu je pjevala
Valcer ili tango u kazalištu sjena
Prstima sjene čitala
Usne na platnu Picasu ostavila
Oči rukama pridržala
Prstima sjene čitala
Kasno je večeras
Žuta rijeka šafranom se nosila


zaljubljen u proljeće na zimskom suncu ostajem
šetnje jutarnje u očima sjećanje





kad uhvatim ljeto u sjećanju
bez onog MI ne ide
ruka zrakom putuje

e da mi je ljeta
naravno i smrče
plavo podne omara i cvrčak
noćne tišine i usana
putovanja putovanja

pokreni dlanove u noći skrivene
ponudi dodire izludi valove
noć opatija svjetlom namiguje
gdje si ono pobjegla

kad uhvatim ljeto u sjećanju
bez onog MI ne ide
ruka zrakom putuje



dvanaesta noć
na tri kralja ili kako hoćete





dan po dan brojili u sreći i veselju

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>