kad dođe večer visoke travke sjećanja vrte
kako ćeš prošlost okupiti sada
ima li išta na dlanu vremena
oblaci u prolazu vjetru se povinuju
oni naše molbe nikad ne čuju
u predvečerje mi maleni u zalazu sunca
tko će zvijezde dočekati
visoke travke sjećanja vrte



u kišne večeri mreže djedove
Vinkovci more panonsko sjećanje
u kišne večeri mreže djedove
Vrbnik more jadransko sjećanje
o buri razmišljam dubinu shvatiti
opet ribe neće mreže djedove

možda tamo negdje suprotno od Baške
luka trajekt otoci
gdje su sada vlakovi
daleko je more



otvorenih očiju u noćima
besanicu potičeš privlačnost
kamo od toga pobjeći
može li se ikad odlijepiti
te kapi bubnjaju po prozoru
otvori se materijaliziraj se
nema predaje želja se uvijek prepoznaje


vlakovi u mislima stvarno putuju
kolodvori srcem vladaju

na kojim peronima snove nose
sjene poslijepodnevne
sjećanja

pojaviš se uslikana negdje
opraštaš se
mašeš





dugu i oluje teško možeš zaboraviti
žute livade prepune snova
modrinu ljetnoga neba
u riječima i mislima
traje li sjećanje u nama
ili možda u prozorima otvorenim snovima



Photobucket

dok je Kamov čekao

Photobucket

dva srca su kavu popila

Photobucket

Tiha je zijevala

Photobucket

more se šalilo

Photobucket

rastanak je maglu donio





Ru! to je Tvoja Osječanka prvi puta na Štrosmartru
i oduševljena koncertom


to je bar lako
uhvatiš me za ruku
bez opiranja polako
pantomima je u našim kretanjima
dodirivanja su potvrda i objašnjenja
zajedno nepoznato poznatim postaje
praznina u takvim uvjetima ne opstaje
ispunjeni znamo da dan brzo prolazi
trajanje nam u snovima
modrina iznad nas
čekanje


noć mistiku nudi nježnost te njena izludi
vremenski neodređenu prihvaćam je
ne želim trajanje određeno
zaboravim sve kad ruke putovanje započnu
ne brojim ne pamtim ne okrećem se

u glazbi sve je određeno ritmom
povinujmo se tonovima čudesne igre
ne brojim kažem a krećem se
osjećaš me ruke su zakon



Photobucket

ma nije bilo skidajte se do kraja
u okružju opatijskog raja
vruće poslijepodne i ružičata suknja
sve vuklo je na tantru kraj zida
i sjenice preko puta
i misao dalje odluta





u poljupcu ruže da prođe mi
koliko pitam se
trajao bi dan
od usta do vječnosti
pa malina koja
nježni vrat
i sve to u kasni sat

i onako ne spavaš noću
a ovdje na javi san
dodiri nježnosti
šapat meki
tek tako
daleko nek ostane dan





Zvijezde padalice morem plovile
Crvenu boju u vrtu tvom lovile

Ah da trebali smo ali nismo
A stizala su pisma ili možda nisu
Zaposlena negdje uz obalu ti si
Oči su tvoje svjetlost za barku
Planktoni površinom igru vode
Ti tamo negdje pri dnu signale šalješ
Valcer prošao bez nas na kraju aleje
Violina opet očima tvojim svira
Harmonika pod palubom nema mira

Zvijezde padalice morem plovile
Crvenu boju u vrtu tvom lovile


polažem pravo na hodalice
ne dam ih u slike vodalice
želje su u zabranu nestale
upališ svijeću
opečeš prste
koje smo mi ono vrste
kad bi da bi vajdu ne nosi

čudne su riječi obrnutog slijeda





bure kad se s kišom sliju
teško kroz njih dohvatiti riječi
navalile su ptice pa se smiju

ponuđen osmijeh ulovljenih slova
situacija naravno sasvim nova

hajdmo od početka kraju lakše stižeš

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>