snegec je sipal onak za šalu
ondak je dež se popral
moker sam bil od deža
na koncu se Tiha stepla
i opet sem bil moker
ondak smo zrezke jeli
naleval sam v kupicu vinčeka belog
i opet sam bil moker
znutra



i kad vjetrovi sve raznesu
ponovi se opet ista priča
uteći nećeš nikad
ponovljene riječi u mislima stoje
djelići pepela broje se opet
zbroje se opet
ponovi se ista priča
usud nam je takav

Upravo pečeno

27.11.2010.


Kolač od maka

Miješajte 7 žutanjaka sa 25 dag šećera
kad se smjesa zapjeni dodati
15 dag smekšanog maslaca
1/2 vrećice praška za pecivo
3 vrećice vanili šećera
12 dag grožđica
25 dag mljevenog maka
1 žličica krušnih mrvica
naribanu koricu 1/2 naranđe
i na kraju snijeg
namažeš tepsiju maslacom
uliješ smjesu i staviš peći na 180 pola sata

pečeni kolač premazati kiselkastim pekmezom
(najbolji je Lidl pekmez od crne borovnice-
ja stavljam svoj iz pekača za kruh)
prevucite ocaklinom:
2,5 žlica mlijeka u kojem rastopite
7 dag crne čokolade
7 dag šećera
kad to prekipi dodajte 5 dag maslaca
i odmah prelijte preko kolača

mmm što je dobar rekla bi Ana
mislim da je recept sa poleđine nekog praška





sivilo jutro zaplete
koraci magleni šetnju donesu
Tiha u magli se skrila



v auteka sme seli
na kavicu bumo prešli
ondak bumo kolačeke jeli
ampak smo se ljubit šteli
v senci lušnoga dneva
spelavali smo usteka na usteka vežbe
cajti su hitro prešli
morala si domov iti
a šteli sme samo kavicu piti





Vladimiri - Ingi
Marijani
Stanislavi
Latici





kako izračunati ruke što te obilaze
snovima bunilo nude
taktilna igra željom izazvana
lako je tako ne dočekat dana
morze se zaigrao tijelom
signale u ekstazu pretvara
savitljiva si krhka laka
u nagosti tvojoj konture vatru raspiruju
ući i ostati u klimaksu glas ti pjesma postaje
sedef i rumena obzorja u srebrnoj modrini







A tako je bilo modro
Plavetnilo ledeno lijepo
A onda opet siva večer
Šetač jedan i pas
Hladno je večeras
lavež pod kišobranom
misli u daljini
koprenu noći tražim u modrini

večeras i u Lisinskom - Kissin

09.11.2010.




ono malo modrine uhvatiti treba
kistom uvijek isti refren neba



viđam te noću
ulicama riječi slatkoću usana nudiš
sumnjaš strastveno ekstazu doživljavaš
eksploziju snova u koracima gubiš
od želje do ispune tako je malo
prevari te san a vrisak odista postoji

topim se u žutilu
previše tkanja
i naši koraci
slika s brezom koja to nije
modrina i toplina
lijep je dan



sam ti rekel
rukice su ti majhne
sam ih maknul oko vrata
pod rubačom sam rajžal
okice si zaprla
usteka ti rdeča sem pokril
negde je žirek frknul
gda sam te kušnul



lepo je tako na seh duš dan
setimo se tak najdrajših
svečica miga na vetru
oni nas odzgora glediju



prije kraja koji to nije
tu su ruke dvije
u tišini posvud jagodice
taktilno vrhunac donose
u toj pjesmi ponuđena očaravaš
usne kožu istražuju
otkriće uzbudljivo postaje

tirkizno jutro u topotu
želja i dalje ostaje
podijeliš li prah
usne na usne položi

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>