U sumaglici na livadi noćnoj
koprenu Luna plete
jedva vidljivo srebro
tamo se negdje jezero mreška

Vedran Šamanović

27.11.2009.


neki dan sam gledao
snimili smo 2002. film u Trakošćanu
bili smo veselo društvo
Ti si snimao
Zoran (Tadej) je vodio projekt
snimao sam i ja što se događa
Tebe na kranu
oduševih se
snimali smo pravi film
krajem škole bio Ti je i rođendan
uvijek se to slavilo
torta i tekuća pitanja
a danas
otputovao si nepovratno
prerano Vedrane







umoran od snova
kojeraznih curenja
misli
vlaga svuda oko nas
prirodno dobiva boju
lišće skupljeno u hrpe
mijenjaju se tragovi
kamioni odvoze prostirku
ogoljelo tlo
koraci izgubljeni
čekati snijeg treba

kako da si pomognem
znaš li






ponekad noću
stavim na gramofon Adamo-a
uz škriputanje misli se množe
stope u snijegu
ja sam u bijegu
san me čeka
bijelo
lepršavo
nježno





jedna riječ
dvije riječi
laku noć
padam u san
piši ti riječi
san je od sveg veći
da objasnim ga trebam riječi
ako misliš
ljubm te
volim te
dobro jutro
dvije riječi
jedna riječ
san


Photobucket


v Varaždinu navek sem kroz oblok lukal
se smo tam vas dan se igrali
na klipiće prek puta kazališča smo šli
lušno je bilo pospominati se tak
o vsemu kaj se ti den zgodilo
a sad smo kak da nas je posložil rak





u ruke se ušuškaš
predaš se jednostavno zaboraviš
ono u tebi spava grije te i raste
vatre su opasne u vremenu prije
naći ćeš opet poslije isto
u bjelini snova sve je tako čisto






večeras u Glazbenom dva klavira
ja snimam njih dvije
virtuozi pravi iz JAR
jasno nogomet to nije
tko još danas na Ravela brije





u snovima to tako lako biva
za javu si vidi se sama kriva
kraj svijeta na rubu ili na kraju
ne zbiva se tako
(bilo bi prelako)
zar ne misliš poletjeti treba
krila leptira u modrini
daleko od svijeće
otpratit* te tada lako
usne su vrelije
u snovima to tako lako biva



i tako to bez tebe
i pučine
i modrine
ne ide
a idem ja
pučinu nosim
ono plavo duboko u meni
opstojiš dakle
ustrajavaš
usne u snu poljubiš
i već je dan



čežnja je bezvremensko čudo
traje
misliš
ma pusti
neka je
izbjegne te ona
pobjegne u misli
onako pored srca
pusti dušu da se koprca
želja joj sestra
traje li traje
baklje su upaljene
vidljivost daleka
ostaje samo
da se čeka čeka i čeka






kiss
wave
party

Ingi
Marijani
Latici
i
Rusalki





pa Granadu smo snivali
Alhambri pjevali bez primisli
podneva u sjeni borova
Kostrena i more ulje modrina
i Krležina harmonika
ples i vatra uvijek igru privlače
ti možda krivo riječi tumačiš
slikovitu privlačnost
noć nijanse modrine poznaje
usne nezasitne ti žeđ ne podnose
pa Granadu smo snivali
Alhambri pjevali bez primisli



ma napišeš jednostano pjesmu
izleti iz tebe i putuje
putuje mislima posvećenim
novo nešto potražiš
napišeš opet onako za dušu
i opet početak i slijed
srcu si uvijek bliže
ma napišeš jednostavno pjesmu



Denes sem knjigice
Na sejmu videl
Se je to kak veliju IN
još kad bi se kupiti mogel
Bum si jenu pravu poiskal



dobio sam danas
Stieg Larssona
Djevojka koja se igrala vatrom
počinjem s čitanjem



tko zna gdje i kako
otvoriš vrata vremena
možda ormar za Narniju
izgubiti se ne možeš
prstima s lica na lice
prigušenu svjetlost zaustaviš
usnama želju potvrdiš
uzaludnost pred vratima ostaviš
ruke i dalje putuju
budućnost ti lijepu ispisuju






tamo negdje izvan svega
u carstvu tišine snove samujem
i nema te u noćima
danima
i nema te u proljećima
zimama
pojaviš se s jeseni
imam te a samujem
misli ludo putuju
vatru nebom pronose
plavo ili modro
pišeš mi riječi opake
tamo negdje izvan svega
ljubim opasno
u carstvu tišine snove samujem



danima ruke pruža
liječi na tisuće dodirom svojim
energiju na vodu šalje

http://www.mekkitorabi.com/



v polju vleče se maglica
Luna za oblačkom škica





konfuzija
što je to
trčim trčiš trči
bez cilja onako prema cilju
sve na ljubav se svodi
pozadina svega u srcu se krije
kakva god da bila
nekome si mila


(komentar kod
here's my key-philosophy
http://something-in-my-liberty.blog.hr/)



pastele ostavljaju trag na prstima
priče ostaju priljepljene
kiša sve tragove ispire
magle razbistruje
čisto nebo ostavlja
nijanse plave neizbrisivo šaraju nebom
ljubav jedina nam preostaje

pastele nježnost podvlače
razvodnjeni akvareli blijede
blijede sjene raznose



nisam ustao u pet
da kažem da sam za Hrvatsku sa Sljemena
na mojoj i Tihinoj livadi
Sljeme se dobro vidi
netko troši moju lovu
ne pita me ništa
ma tko nas išta pita


a da
Feniks se iz pepela diže





Najljepše mi je kad napišeš pjesmu
Ukradem ti onda stope u snijegu



ja jesam
jednostavno i bez primisli
ja bivam u mislima
ja prebivam u srcu
tamo ispod duge na pruzi života
ja šetam po kiši
kišobran za dvoje imam




sivu haljinu je danas obukla
onako uz tijelo pripitu
zadovoljan bih trebao biti
kišu meku sa sobom povela
volim je i takvu
koprenu magle kad postavi
šarmu nećeš pobjeći
tako se danima nameće
ipak
daleko je proljeće





grobovi svjetlost nose
znak sjećanja u tamnoj noći
bili smo jednom više nismo
put naš još traje u paljenju svijeća
brojanju preostalog vremena
a onda
uživajmo u vječnosti
ako vrijedi vrijedit će i nama

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>