?

pitam se pitam
osmijeh nudim

!





prevrtljivica večeras sivilo donese
kapi što jesu i nisu
primjereno vrtirepki
tko vjerovat joj može
sutra će opet uz sunce
kao da ništa nije bilo
boje još žešće palit će vatru



Jesen na Mirogoju boje prolila
Sunčan dan
Automobila više od lišća
Svijeća i cvijeća posvuda
Crni mačak valja se u pijesku
Groblje i mačak
Tiha u autu čeka
Jesen na Mirogoju boje prolila





predaleko negdje blizu
korak dva prema snima



Ponekad dan prekinuti treba
Bez žući i bez jeda





Pogodi me tako večeras čudo riječi



Turgenjev Ti u strništima
jesen puna magle
kapljice u zraku
sanjam onu djevočicu razdrljene majice
jedno davno ljeto
crveno lakiranih noktiju
miliji su mi oni sa zvjezdicama
usne nasmješene
vragoljast pogled
rumeni obrazi
Turgenjev Ti u strništima
jesen puna magle
kapljice u zraku





zvonila su opet zvona
Čajkovski i Rahmanjinov
prepuna crkva u Mariji Bistrici
snimala je televizija
prema tome vidjet ćete i vi
važno je da se čuje





U prolazima srca glazbe uvijek ima
I rt dobre nade
Koraci u pijesku
Oseka i plima
Luna nebom prošeta
Jesenski vjetar maglu rastjera
Poredaju se boje
U duginim prugama glazba svira
Vidjeh jučer i Natašu Rostovu
Bljesak ruske rijeke
U mislima uz glasove neba



hvala, Ru, na pomoći



ruska državna kapela drugi put
ovaj puta samo zbor
raspametili prepunu dvoranu
HGZ-a

u petak ih slušam treći put
u Mariji Bistrici



Kad pročitam te onako
Lungo mare u nagibu
Kugla se kotrlja
Propitkuje prolaze srca
Čudno kako je sve hladno
Prevarit bi htjela vrijeme u tišini
Jesen
jugo
stope ljeta davno pometene

morskoj zvijezdi

20.10.2009.




tamo gdje putujemo putujemo sami
razumijevanje lišća i tuge nas mami
tišina u nama mir u duši
dio koji smo zajedno prošli sad se ruši
u srce pada svom težinom
boli itekako boli
tišina u nama mir u duši
zvijezde na nebu nude objašnjenje
odabrane da nam svjetle
otjerat će sjene
ne daj srcu da uvene
tišina u nama mir u duši





kasni cajti
curiju vure

orkestar i zbor ruske kapele
danas u Lisinskom
predobro da bih o postu razmišljao




putovanja uvijek kriju zamke
i na kraju krajolik je poznat
ti kao želiš znati
ponavljane stvari htjela bi nove
na početu svjetlost svjetli
i ruke su vječne
očaj i nadu zaboravi
vatre se ne gase



Photobucket

jutro plavo
igra na livadi
nigdje oblaka

dilema

16.10.2009.




Pa se nudi pa se daje
Kaže uvijek da to traje
Odlasci su varka
Nešto krhko u magli
Listopadskoj
Pa se nudi pa se daje
Ne mogu bez tebe kaže
A znam laže laže laže
To je varka njena

Okrećeš mi leđa
Nestaješ pod tušem
Noć je
Vani zima
Spava mi se
Napisat ću pjesmu
Crvenu
Ili možda plavu
Pa se nudi pa se daje
Kaže uvijek da to traje



vatrom se zaigraš
crveno crvenim promišljaš
u snove najljepše povlačiš
pjesnika
rukohvat si u postelji
sonatu
onu od mnogih
tijelom poigrava
Andaluziju doziva
koje vatre ćeš zapaliti u onim noćima
sve počinje od ljubavi
gdje želja samuje
rukama vjeruješ
pokrećeš mehanizme svemira
ponuđenim kretnjama
crveno crvenim promišljaš





kiša se uopće nije šalila
želje moje potopila u trenu
tamo negdje u gradu neodlučno si kroz prozor gledala
zašto bi na kišu izašla
ako te želi javit će se
javljao se nije
pomisliš možda ti se smije
ljeto je otputovalo tako
projurilo kraj prozora
samo da si ruke pružila
gore negdje na gradini i buru bi podnijela
ovako u gradu pustila si da čeka
ipak poruku si poslala
očito u prazno
tako na zvuk poruke mašta je proradila





kad se sve posloži
zvijezde kad dobiju krila
stigneš možda i ti zvrko mala
i sve na broju bude
čitat ću tvoje romane
u tišini sobe
i bez mjesečine


noć je ova mirna tiha
more srebra nema
lelujaju svetla
tonem u san

Kad procure noćne ure
Misli k tebi mi pojure
Više nisam sam
Sad mogu dočekati dan





Tiha mi za vratom visi
inventuru kofera radi
ponovno moram spremat
uzbuđenje raste
otok nas čeka
što se veza dotikavle
nisam siguran

i ondak na put..



Reci riječ
Osmijeh ponudi
sve zbog tebe poludi
tko će dočekati budan zoru
znaš li
slutim treptaj tvoga lica
u tvom oku punom ptica
odakle su što su
noć je ova ponuđena nama
reci riječ
osmijeh ponudi
ruke tvoje čežnju nose
nasmij me
danas…

Pepeljuga na dan učitelja

06.10.2009.




večeras u HNK
nasmijah se
kad ne bi bilo prijevoda libreta
puno bi mi bilo bolje
glazba je u uho sjela
autor se okretao u grobu
(vjerojatno)
čagali su oni na kraju
relaks
pravi relaks





nude se boje
luna nebom putuje
zažmiri



u jesenje predvečerje
rani mrak dolazi
tvojim dlanom putujem
crtama ti život istražujem
dodirom vatru raspirujem
koga se tiču žuti listovi lipe
polagano u jeseni
onaj mošt u kleti harmonika
tišina ti ne treba
ljeto je još u zraku



Jedino te snovima mogu oteti
U srebrnu večer s povremenim koprenama
Namjernik usputni u tvojim nemirima
Poznajem boje jesenje u dodirima
Kratko vrijeme naših susreta
Znatiželja prstima putuje
Zažmiri molim te
Putujem skrivenim stazama




plavi leptir sna trajao je ljeto jedno
nestao je
nema ga
osjećam se bijedno
dok plesala si Miholje dozivala
jeka tvoga glasa prepala je Sunce danas
lopta ta crvena utonula je hitno
fotić otvoriti ne stigoh
gdje si bila
sivo nebo u mrak se stislo
luna svjetlost nudila je tiho
gore negdje maglica se svila

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>