naznake nježnosti struje prstima
gdje su te prazne ulice
sve je ispunjeno ljudskim pogledima
zluradi smješak pohotni na licima
u sjenkama drvoreda zaplešimo
koprenu noći vilinsku ponesimo
skriveni od mjesečine odraze potražimo



Photobucket

nismo dali ljetu i moru plavo kretanje
bila si predaleko otokom obgrljena
postelja je prazna ostala
obrise tvoje na prekrivaču čuvala

jesen je boje rasula
kako ih sabrati
duga s kišom dolazi
ti si tako daleko

zaista toplinu čitati treba
plave još ima povrh svega
vrati mi dio moga neba
i ostani





uspjeli smo ući u program
nismo naj
bilo nam je haj
suza nije bilo
evo nas opet u Zagrebu dogodine



ma lijepo nam je
krenemo iz Zagreba bez Ivana
nije došao
zove mama: Gdje ste vi, Ivan čeka?
Ivan zakasnio samo sat vremena

Ipak
Tata ga dovezao autom
tako smo svi u Koprivnici
hvala Bogu
živi i čitavi

navečer koncert
čardaš blues




Stjepan je malo snimio fotoaparatom

danas smo imali četiri programa
u jednom je bio Ivanov film
pozdrav iz Koprivnice




odoh ja na
47. reviju hrvatskog filmskog i
videostvaralaštva djece
u Koprivnici od 24-27. rujna

ako uspijem sa spajanjem
javim se

djeca imaju tri crtića
držte palčeve



pamet ne pita što srce radi
pokrene se ljubav oteta kontroli
naizgled sve je tako lako
leptiri te nose zrakom
vjeruješ u ljubav
danima ne spavaš
pamet ne pita što srce radi



i prošla si snovima nekim
razbarušena razigrano divlja
onako
u crvenim potpeticama samo
golicaš kretanje strasno
i naravno
s požudom je uvijek glasno
nisu bitna imena
kad čuješ glas
sve je jasno

krešendo pokreće tišinu
čuje se tamo u daljinu
i prošla si snovima nekim
razbarušena razigrano divlja









da zažute
teško će izdržati grane
koliko će slatkog u staklenke



Počinje trajanje naše beskonačno
U kraju na kraju krajeva misao ostaje
Ti raznobojni leptiri prema tlu putuju
I mi ćemo
I mi putujemo
Ako voliš bit ćeš voljena
Ruke te prekriju i nisi sama
Privid snovima putuje
Nismo li ipak sami u svojim ljubavima
Svatko svoju kartu ima
Daj mi ruku
Putujmo





završilo je sve u zraku
pustili smo riječi

još malo Strossa

17.09.2009.


4

a gdje je?

16.09.2009.




i veliš košulja plava
i kaže haljina plava
i ne znaš gdje im je glava
a tek ruke
i budi razuman u kretanju
u saplitanju koraka
u slapovima riječi
sve miriše na ljubav u smiraju dana
a jutra
ma tko misli na jutro
i veliš košulja plava
i kaže haljina plava



radio sam malo noćas

13. rujna na Štrosu




Photobucket



bili smo v kuruzi
praf za praf
pred mnogo let je bilo
nad nami su avioni leteli
a mi smo se kuševali
bili smo v kuruzi
jenu jabuku si mi dala
bila je zelena
zakaj Eva črlenu daje ne vem
se je to praf za praf isto



Photobucket





kasni cajti
cvetek ti vu kosi
blešči kak duga



obveze obveze
pokvarene veze
prigovor savjesti
pretvoren sam u čudovište
svoje komentare na mom blogu objavljujem
i nisam stavio pravi
morat ću razmisliti
uvažite
prosim lepo



zato i postoje mostovi preko rijeke
i ruke i pogledi
uhvati ih što prije
znaš ono
znam mora treba
dio plavog neba
možda i Mjesec zbog dojma
srca spojena snažnije otkucavaju vrijeme ljubavi
snovi se tako i tako prepliću
zato i gradimo mostove
njih prelaze naše pruge

Kad priče stanu i nema što da se priča šutimo nas dvoje
Svatko svoje kule gradi
Prosipa se pijesak
lijepi se za prste
Tamo negdje sakrivaš oblutke
Učvršćuješ veze
Gledam te bez riječi
Tko je od nas u ljubavi veći
Da li se to mjeri prosipanjem pijeska
Kapljicama kiše ove večeri
U Zagrebu pred najavu jeseni

proza

10.09.2009.




ode luna
oblaci je skrili
nogometna zbrka
za Afriku je frka

umoran sam
uuuuuuumoran



Prostrla je biserje na livadi
Srebrom nasmijala večer
Tamnim nebom naokolo vladala je
Dan će novi pozdraviti
U podne će opet gore biti



Photobucket

bijah u centru svijeta
sređujem dojmove



Photobucket

zaigrana luna zvjedici se hvali
tko se ovdje na prozoru zamislio
misli upućene u daljinu
tamo na žalu izgleda ljepše
morem se srebro prosipa



zauvijek
koliko to traje
beskraj uvijek traži i kraj neki
otkrit ćeš jednoga dana
godišnja doba broje godine
prestići ih ne možeš
sve je trajanje i mijena
i Mjesec putuje
ljubavnici mu služe smjerno
sjene šapuću
usne ljubuju

dojam je bio predubok
uvukao se on
ostao tamo gdje si htjela
a nadala se nisi
podsmjehom si misao ispratila
mjesečina te uz sjenu otela
misliš li ili ne misliš
izvan toga si dakle
plovidba i dalje traje

vili od jezera

04.09.2009.


kraj jezera ti ruže cvatu
ponosiš se cvatom o ljubavi govoreći
u očima ti modrina dalekih jezera sjevera
utopit bih se mogao tražeći te
bolje iz prikrajka na klupi da te dočekam
kraj jezera ti ruže cvatu



kad jednom uđeš ostaješ
duboko u srcu
tamo gdje ožiljci traju
godinama lepezu osmijeha otvaraš
svijet je tvoj
suze kristali dugom prošarani
vedrina pogleda u daljinu usmjerena
kad jednom uđeš ostaješ
duboko u srcu

ponavljam - blog je igra, znam

02.09.2009.


Provodiš noći pjevajući tako
Ostaješ uvjeren kako je to lako
Uvijek ona o ljubavi piše
A ti bi htio od svega više

Kad ponoć mračna očekivano prođe
Tračak svjetlosti pruža se iz lođe
Za stolom sjedi
Limun riječi cijedi
Dragi moj
Čemu to
Što to vrijedi

Njena su usta crvenkasto blijeda
Znaš da noćas u ekran ona gleda
Na njenom blogu čest si gost
Nestrpljiv si
Pišeš novi post

U igri ovoj nema oseke i plime
U igri ovoj nema ni ljeta ni zime
Sutra će i tako komentara biti
U igri ovoj šampanjac će se piti



ah
listaš listaš listaš
nestrpljivo se okrećeš
viri li itko
znaš li što tražiš
uvijek nešto tražimo
izgubljenu sjenu na mjesečini
daleku pjesmu u sjećanju
hladne zidine burom obgrljene
mislima se prepuštaš

osjećaš li dah ljubavi
u koracima

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>