prije svega biti izvan svega
nema straha
nema mržnje
nema ničega
nema ni nas

zašto onda ipak jesmo
tijesno nam u grudima
znači da nas ima
i sve nas dira



Čučiš u meni
Očekuješ šapat kiše
Što ćeš više





na Štrosu dečki praše
evo još jednom
javim se



tko bi tebe ulovio
čas gore
čas u moru
kao takvu ulovit te
organizirat hajku
pa da vidiš onda bajku
sve u plavom
mjesec iz profila
tko si onda
zvijezda ili vila

vila morska u snovima plavim



zarobi te ljubav
neko davno čekanje
i sad traje
crno ili bijelo
bolje da je cijelo
crnobijelo
tamo daleko preko puta
misao odluta
pobjede nema
zarobi te ljubav

igrači odavno su znani
simfonija ljeta na vrhuncu
završena igra svjetla i sjene
ja bih ipak
pamtim samo oči njene
mjesečina
i opet sve početku krene
crno ili bijelo
to su sjene igre naše

oduvijek biram plavo
rasprši se tako
i san krene

Hamlet

25.08.2009.




Yorik je igra neka
bio il ne bio
ne bih znao
Ofelija dok negdje pluta
pitam se
ima li na ovom svijetu
puta
ljubiti il ne ljubiti
tko vodi igru pamtivijeka
dal znamo što nas čeka
ko da pitaš
da l je more ili rijeka
i na kraju
sve što ode
preko vode krene



prah se pozlatio životom našim
ostvarili smo snove
tako barem kažu
suze čudnih obala ispiru polako
naše ljubavi
pretvaraju se u zlato vječnosti
vrijedno je suze pustiti

Profesoru

23.08.2009.


pa da gledam
pa da sanjam
odsanjane snove
svjetlost i tako putuje kroz vrijeme
trajemo lako
profesore, moj
kolovošku zvijezdu tvoju uvijek nađem
svjetli ona
izaziva sjetu


http://donstina.blog.hr/
potaknuo me izbor pjesme dragog mi profesora





si ti to meni jaboko davala
senjal sem
obrtala se črlena
tak je lepa bila
lušna kak tvoje lišce
kušnul sem te
još bum jemput



Ponekad
u ponoć otvoriš prozor
ponudiš luni da uđe
ugasiš svijeće
plovidbe na početku krenu
oluja ti ispuni do jutra vrijeme
riješila si sve dileme



Kak je to na morju bilo
Ne bum ti rekel
Iz oslom sem se španciral
Ti si lušno se s fertunom prešetavala
Onak po domače
Mam sam štel za tobom iti
Moral sam osla hiži voditi
Gda sem se vrnul ni te več bilo



Vagali smo riječi
Ti si htjela ja sam htio
More plavo
U pijesku to se zbilo
Ti si htjela ja sam htio



Može i dan da bude
Da ti pružim ruke
U praznoj nekoj sobi
Daleko od buke

Lelujava tišina
Tamnih žaluzina
U krevetu more se valja
Med i riječi neprospavane noći
Uz tebe sam vječnost neku
Nije važno
Sati prebrzo teku
Mislio sam da minute dugo traju
Sve ovo bliži se kraju
Otvorit ćeš vrata
Svjetlost će ući
A ti ćeš…

Može i dan da bude
Da ti pružim ruke
U praznoj nekoj sobi
Daleko od buke



kula

kasna maša
nedela popoldan
kula navek je tu
dole kod Širokog
zemeš sveču
v katedrale je vužgeš
onak za sreču



Photobucket

on sluša o križu
ja ga čekam
tu kraj Gospe
zlati se na suncu
skoro ćemo šetati Kaptolom
ovdje je više kosookih
nego li Hrvata



dalekim uvalama
more si ljubila skrivena
primio sam osmjehe
čekam jedra na obali
plime vijesti donose
dalekim uvalama
more si ljubila skrivena





otišao loviti
zvjezde padalice



došel bum
zvezdice buš vidla
padaju kak dež
na špancir
ruku buš mi dala
prešli bumo
znaš več





ruže i latice
padale su danas
na RUŽU HRVATSKU



Photobucket

riječi same
izlaze iz tame
zasviraj noćas

sjećanje

09.08.2009.


plesačica na žici iznad prozora
na Kaptolu iznad ponora
sjećanje mi nudila
u noći punog mjeseca i reflektora
ne bih zato umiranje
uvijek je novo svitanje
ne gubi se ništa
samo trajanje ostaje
plesačica na žici iznad prozora





zarobi me u noći mjeseca
pramen iznad livada
oči si sakrila
na putovanje krenula
ni javila se nisi
more si sa sobom ponijela
kupine su dozrele na puteljcima
tko će ih ubrati





a možda se vrati
uvijek je prije
onda stiže poslije
sjećanje traje u rastanku
pjesme se nižu govore o povratku
mjeriti treba brzinu kada i ako





zarobi me more
zazida me mjesec
obgrli me duga

sretan ti rođendan, Tixi!

05.08.2009.


Breze su u Zagrebu ostale
Pamte tvoje nježne godine
U Splitu maslinama tajne si nudila
Brojiš Roku godine
Igri oblutka i vala posvećena
Upali svjećice šarene
Možeš i balone pustiti
Znaš ti igru voditi
Tortu ne zaboravi



nevera

ah te oluje
bljeskovi u daljini
oblaci tmasti sivi
teško se ovako živi
za srce smo sami krivi
kad oluje krenu
okreće se ono namjeri skrivenoj
otkriva lice koje nije htjelo
tako i tako znojno ti je čelo

putuje Luna iznad svega
vidjela je ona toga dosta
meni oluja samo osta

od Grešne gorice do Pregrade

03.08.2009.




biserka se kroz prozor čudi
pred zagorskom katedralom
sve bez ljudi
kamene kaskade po ideji župnika Vinka
misli da je šminka
upropasti jednostavno ljepotu crkve ove
još zanima me koliko tu ode love
biserka se kroz prozor čudi



Photobucket

kako da ne
vino je bilo od početka
pobjeglo
uteklo
ma evo ga tu je
in vino veritas
pa plivati moraju
svakako

osjetih li ja to želju
ili prigovor vaš?



Photobucket

ma
plivale su zaista
prije je to bilo
i mirne i nemirne vode
znale su kuda se kreću
ove iz ribnjaka
zastale su na tanjuru


Photobucket

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>