nit bijelu na tragu
cipele crvene na pragu
plave oči kosa plava
ona je ta prava
nit bijelu na pragu
priču o koncu i lutki
pričaj jednog dana
kad na put kreneš
ostavi
nit bijelu na pragu



kad nas više ne bude
kad od nas trava morska postane
lebdjet će na mjestu trag zaljubljenih srdaca
netko će i ovdje
čujem već kako koraca
netko će i ovdje
ponovljenu povijest raspredati
okamine naših ljubavi tragovi će biti
kad nas više ne bude
u travi mekoj neki novi ljudi zagrljeni bit će
i sve opet na početku prema kraju hiti


ukradoh se opet (zarobljeno more)






Je li to glasno bilo ili ti tišinu želiš
Čuti možeš u potoku našem žabe
Ljubavnu pjesmu i one znaju
Tišinu tako nećeš privest kraju



zeleno more ispod nas se lišćem igralo
bijela cesta namjernike pratila
teretni vlak je odmorište našao
pod prugom vir se tražio
vražji prolaz tamu nosio





petorica iz školskih klupa
visinske razlike proučavali
uskom cestom
medvjeđim tragom
najviši nogometni teren tražili
pokoju jagodu ubrali
zrakom se opili
petorica iz školskih klupa





himna ljubavi
zauvijek ili uvijek
nema razlike



a ljeto danas
pretežno oblačno
crno cmoljavo





pogledaj oblake u sjeni
nešto se gore zeleni
usred grada bijela igra
na plavoj podlozi
kavana ili kazalište
odabir je jasan
jablan neki usred grada
gimnaziju čuva



Možda u šumi na onom brijegu
U sjeni čekanja i slučajnih dodira
Uz riječi onako u prolazu
Ruka dodirom znakove nudila
Ti si onako uz riječi kao slučajno
U sjeni čekanja i slučajnih dodira
Konačno odlučila da pisma pišeš
Nudiš razgovore o običnom
Tu je sve skriveno
Molim opširno i bez točkica
Jasno kao more koje prizivam
Možda u šumi na onome brijegu





laku noć



Pustiš me da tražim te u mislima
Istražujem uvale i šumarke
Okrećem se lažnim vijestima
Suze mi u oku pokrećeš
Rukama se zaplićeš tišinu da razmakneš
A onda čitam te negdje u pismima
Nikako da usne mi dotakneš
Hladno more neko izigravaš
Bisere oblutkom mijenjaš



iluzije ljubav su krile
sjenu sreće udaljile
to što si htjela pokušajem skriti
nikad neće splesti ljubavne niti
ljubav nije želja
nerazumno dijete sreće to je
skrivena u nama tako kap po kap se nudi
slap je tu samo da izludi
uzmi ruku kad se nudi
poljubi me sve će kako želiš biti
nećeš mi se više u tminu šume skrti
upalit ćemo svjetlo
rukama mjeriti vrijeme
zaustaviti sve što je prošlo
znati ono što nismo znali



na uglu nekom petrolejska lampa više nije
plinska svjetlost u gornjem gradu ima
asocijacija se odmah prima
linije srca vidljive su teško
prstom lagano po dlanu kreni
i otkucaj se čuje a ono o ljubavi vrijedi
osmijeh jedan dovoljan je da te sredi

od Cesarića pobjeći je teško
u Povratku svega ima
u Baladi život teče
Kap je ono što život nam pokreće

asocijacija
vidiš
uvijek posvud ima



nakon videokonferencije danas
i dovršavanja filma
mislim
pisat ću sutra





možda i nismo smjeli
ostali smo u komadu
cijeli
otkucaji ubrzano radost nam čine
tamo negdje oblaci kvare vrijeme
to nije razlog da postavljaš dileme
negdje pokraj puta procvat će ciklame
možda nismo smjeli
ostali smo u komadu
cijeli



zar tako je brzo prošlo
godine godine godine
matura to je bilo jučer
na tri groba smo bili
sjeli smo kod Bele
ah uspomene gdje su
pričajmo pričajmo pričajmo
i opet ćemo





knjiga si
stranice ti još nisam pročitao
rukama te proučavam
usnama opipavam



Photobucket

postaviš matricu kreneš
preokrećeš misli
pobjeći ne možeš
tko od koga bježi pitaj se
ljubav prepoznata značaj određeni ima
stoji to u nama svima
samo čeka da sretnu se
oseka i plima
ne postoji praznina
postaviš matricu kreneš





Klaićeva u mirisu lipa
jučer cvjetala
misli mi odlutale
vukao se sve do Strossa
negdje na Griču opet je strujao
Havana izvorna ljepotu je odnijela
nadvladala je sve maštarije
glazba je blagost vratila
Luna je nebom šetala



miris lipe večeras
ljeto najavit bi trebao
gdje si to sam se pitao
miris šume poslije kiše
o tvojoj kosi



nikad i nije a ipak je
mladost češće govori nikad
ima vremena bar tako misli
ako nikad nije to što je
ja sam za ponekad
ja sam za uvijek
i zauvijek



uhvatim vjetar
poslije umora tjednog
Zagorje kilometre guta
Outlet kupnja
prava smutnja

jučer u Gospiću

05.06.2009.


Photobucket

konji na livadama
uvertiru ličke večeri najavili
klarinet je zvukom ispunio
zelene livade crveni makovi
predvečerje
luna u sutonu
tango Piazzolla
konji na livadama
sarabandu zaigrali





ostavi te nada
kad te umor svlada



na postelji od snova
svaki tren
sve počinje iz nova
vrijeme snovima liječi
okreni opet
i opet
prah će teći
ti čuvaj prostirku
ona snovima liječi


i da si mi rekla
znao bih
puteve svojih ruku pamtim
pogledom na tebe
zaboravljam vrijeme
ostavljam te ovdje negdje
duboko ispred sjećanja
sjene zaigrane ispune me
putovanja počinju
ponovi to pjesmom
kad me ne bude
sliku sačuvaj
tek onako da se zna




izabrali smo
govore o velikim brojkama
šezdeset četrdeset
nitko ne kaže ono važno
od dvadeset i više posto

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>