Arsen Dedić - Amigo
Noćne šetnje zimskim gradom, nepomično vrijede
Ostaju nedovršene, naše vječne teme
Gluho svijetlo na raskršću, pornografski kino
Sa strahom smo okusili, i vodu i vino
Amigo aha, amigo,
Amigo, aha amigo
Svi bi htjeli da si s njima, daleko od mene
Među nama otpočetka, politika žene
Ja sam na to navikao, biti protiv sviju
Ja neću s ovog mjesta, dok nas glasi biju
Amigo aha, amigo,
Amigo, aha amigo
Nekad smo se rastajali, putovali dugo
Voljeli smo mnoge ali, to je nešto drugo
Trošili smo život skupa, i skromno i sjajno
Ti si skoro sve što imam, jedino trajno
Amigo aha, amigo,
Amigo, aha amigo
Amigo aha, amigo,
Amigo, aha amigo
Amigo, amigo
Koncert je trajao do 22 i 40 i bio je suuuuuuuuuuuuper
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
kad u ponoć zamuknu svirači
pročitajte riječi pune ljubavi
pjesmu nad pjesmama
novo jutro ispunjeno prazninom
hoće li netko upaliti reklame
gdje su nestali svirači
ne brini
riječi traju uvijek dugo
dugo
a sada kreni, klikni i čitaj
http://defton.blog.hr/
komentiraj (6) * ispiši * #
Ivana i Nikša - Život je lijep /Zvijezde pjevaju/
29.03.2008.. TV Show:"Zvijezde pjevaju"
...Ivana Kindl i Nikša Kušelj,kao Petrunjela i Pomet
izveli su song:"Život je lijep",
iz mjuzikla Djele Jusića:"Dundo Maroje", na libreto Marina Držića...
Čestitke na noćašnjoj pobjedi!!!!!!!
Praskozorje
Lovim te rukama
Snenu nježno te milujem
Ljubav tvoju ispitujem
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
Roby Lakatos - Deux Guitares
opet noć riječi doziva
ljubav u njima prepoznaješ
o umiranju pričaš
pa umrimo od ljubavi
ponesimo svijeće dvije
da na stolu stoje
nas ćemo dvoje
nakon svega pokraj stola leći
opet noć riječi doziva
dal* ti to mene izdaješ
ja ljubav k*o uspavanku nudim
dočekajmo dan u sreći
da l* dovoljna je ljubav
što nudiš je tek onako
trebaju mi riječi
riječi
riječi...
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
Boyzone - Words
I riječi onda
Prevrtljivice prave
U danima ovim noćima se nude
Tjeraju neke da zaista polude
U sebičnosti svojoj iskreno se nude
Kako otkriti nesklad njihov
Možda su ruke rješenje
Kad prikradam se tiho
Tek tako da ti ljubav kažem
Teško je reći kroz zatvorena usta
Ponoviti ljepotu koju znamo
Kad prikradam se tiho
Ti ćeš kao uvijek okrenuti lice
Rukama dirnuti usne
Tek tako da ti ljubav kažem
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
Hlebine 3.
Dan je bio na izdisaju. Sunce je obasjavalo brda, nebo se crvenilo.
Pričali su kako se to, zapravo, zbilo…
Negdje oko Božića došla je školu pitati za nećakinju i
tada su se prvi puta sreli.
Škola je davno završila, a njoj se nije žurilo.
Razgovarali su o dočeku Nove godine. On će u Varaždin kod rodbine,
a ona će biti u društvu prijatelja.
Razgovarali su polumraku. Nešto je strujalo među njima.
Bilo je to u zraku.
Rastali su se, jer čistačica je počela zveckati ključevima.
Za polugodište mala Natali donijela je Tadijanovićevu monografiju
„Prsten“.
Rekla je: „Teta vas pozdravlja!“
Srce mu zaigralo.
Praznike je proveo čitajući Tadijanovića upijao svaki stih.
Nije do tada preferirao takav način pisanja. Bliski su mu bili Matoš,
Tin, Krleža i Cesarić a sad je pojavio Tadija…
Prsten se urezao u misli. Otputovao je u Firenzu kako bi osjetio dah
pjesnikova doživljaja. A mislio je i na dugonogu i čekao da se pojavi.
Od Natali je saznao sve o njoj. Organizirao je izlet i onako uz put
spomenuo da mogu i roditelji koji žele na put s djecom.
Bile su dvije mame i naravno dugonoga teta. Onda je skoro završavala škola
i evo sada se voze put Zagreba.
Rastali su se uz dogovor za sutra.
Bila je divna noć, Fićo i ni jedan komarac.
I nije bilo problema s glavom.
Danima su okolna polja, aerodromi i što sve ne, pjevali ljubavnu pjesmu.
A bilo je ljeto za sjećanje…
Ah, da! Prsten!
To je duga priča i još traje.
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (10) * ispiši * #
Freddie Mercury - We Still Love You
boju različka mi posadi
ne zaboravi me
plavo da zvuči
prozore otvori
možda to i dobro bude
glazba moga srca
otkucava negdje daleko
nema ni jeke
nema ni zvuka
tišina nek vlada
doći ću do tvoga grada
podsjeti me
zaludi me
otvori prozore
možda to i dobro zvuči
komentiraj (5) * ispiši * #
Sevdalinka - Balasevic - Sarajevo 1999
ove noći
sjeta me lovi
a Djole to jedini zna
izreći
Štagod noćas da zapevam vućiće na sevdalinku...
Usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku...
Grom udari... Planu seno... Rasturi se stado njeno...
Zaplete se dim na uvojku... Reče da se zove Bosna...
Čudno ime za devojku?
Nekom Drina teče desno... Nekom Drina lijevo teče...
Sve da teče u dubinu... Na dve pole svet da seče...
Znam tajni gaz, moje lane... Most se pruži gde ja stanem...
Sve da vuku me konji vrani... Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani...
Osta ovaj stari kompas u grudima... A po polju nikli zabrani...
Crne senke što se gnezde u ljudima nadleću me kao gavrani...
Nekada sam putovao po mjesecu... Kroz vilajet pun hajdučije...
A sada me oči ljudske plaše više nego vučije...
Stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti...
Dal će mi se radovati? Ili glavu okrenuti?
Šta slagati? Šta im kasti? Svet ne možeš pesmom spasti...
Njine brige me i noćas brinu
Dok se spremam na put kući... Na put kući...U tuđinu...
Svetom smo se rasipali ko đerdani... Nosili nas nebom ćilimi...
Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?
Nekad smo se bratimili po pogledu... Sluteći da isto sanjamo...
I bogu je prosto bilo krstimo l' se ili klanjamo...
komentiraj (2) * ispiši * #
priroda igre svoje vodi
smješkam se suncu
ne dalekoj vodi
ti se trudiš mi reći
nemušto bez riječi
nije bitno
vrijeme je i onako
kako drugi žele
komentiraj (4) * ispiši * #
Hlebine 2.
Josip Generalić
Moja roda, 1971
Ulje/staklo, 1000x800 mm
Nije ga baš često boljela glava, ali ovoga puta je to bilo stvarno neugodno.
Sjeli su u auto da što prije nestanu. Košulja je sada bila raskopčanija,
na rubovima privezana u čvor.
Vozila je polako…
Nizala su se sela bez prestanka, miris sijena nije prestajao.
Prošli su Galeriju u Hlebinama i nastavili dalje. Nizala su se raskršća
i raspela kao stražari onako usput. Sela nikako da prestanu.
Guske su veselo gakale, a njemu nije bilo do šale.
Osjećao je da će se raspuknuti.
Konačno kraj.
Vidi! Šumarak neki. Zapravo log.
Divno mjesto za skloniti se od pogleda. Oboje su pomislili isto…
Požurili su. Miris želje bio je u zraku. Tišina, polumrak… Divno mjesto!
Da, baš!
Tisuće, ma što tisuće, milijun komaraca spustio se na njihovu kožu.
Čudo nikad viđeno. I opet ništa.
O glavi neću ni pisati. A trebalo se i obući!
Koža je peckala, svrbila.
Ušli su u Fiću i počeli se tresti od smijeha.
Uz put raspela, guske i patke navališe u grohotan smijeh.
Njega je glava boljela još više…
Sabrali su se i pošli u Galeriju.
Na zidovima visjeli su Beatlesi, Arsen Dedić i Sofija Loren.
Mora da je taj Generalić spavao u onome logu.
Nije da nije volio naivu, ali toga puta je sve to bilo tako jadno
pa ju je povukao da što prije nestanu u pravcu Zagreba.
Koprivnica je blizu pa su skrenuli u pivnicu Kraluš na prge i kobase,
a i grah nije bio za baciti.
I pivo je bilo dobro.
A svrbilo je, svrbilo…
Želje više nije bilo, a nije mu bilo ni do smijeha
i zidovi i prozori sve je bilo u naivi…
Josip Generalić
Sophia Loren, 1973.
Ulje/staklo, 1500x1200 mm
Josip Generalić
Beatlesi u Hlebinama, 1973.
Ulje/staklo, 1200x1700 mm
komentiraj (4) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
Hlebine 1.
A započelo je onoga ljeta kad je dugonoga utrčala u predsoblje.
Onako u žurbi zadihano je rekla:“U Međimurju počinju žetve.
Miris pokošenoga sijena je posvuda.“
„Vrlo rado!“, odgovorio je.
„Dobro! Onda u subotu u devet na Držićevoj, kod govornice!“
„Veselim se!“
Zaista, tamo je bila plava govornica na kojoj je visjela uvijek neobješena
slušalica i kad je prolazio uvijek bi ušao da je objesi pravilno.
Ona je čekala naslonjena čitajući neki francuski modni časopis.
Onako, kao, nezainteresirana.
Bijele hlače na dugim nogama, kockasta košulja malo raskopčana
(taman koliko je potrebno dobrome pogledu – a imalo se što i vidjeti).
Naočale po zadnjoj modi. Lice plavog pogleda nasmijano i pomalo
zbunjeno. Plava kosa lepršala na vjetru.
Nakon pozdrava krenuše na istok. Što dalje iz grada vijugavom
cestom prema Koprivnici.
Pravi ljetni dan. Miris sijena na poljima. U daljini željeznica.
Pravi podravski motivi.
Ostao je bez riječi. Razmišljao je što progovoriti. Riječi baš nisu dolazile.
Vrpoljio se na suvozačkom mjestu. Bilo mu je toplo.
I pre toplo, ali i ugodno. Tlak mu je pomalo kretao u vis.
Zaboljet će ga glava, a on neće reći ni riječ.
Odjednom jato gusaka.
Gusan se napenalio, smeta ga narančasta boja.
Dobro došao, frajeru! Bit će razgovora.
„Da svratimo na kavicu?“
Stali su. Gostiona na osami, obasjana suncem. Iza kuće hrastov lug i
plastovi sijena. Tišina u lugu. Taman za šetnju u dvoje.
Zaboraviše na kavu. Šeću uz plastove, uz drveće i …
Ruka privlači ruku poljubac pada,a i plast je blizu.
Odnekuda iskrsnu gomila s vilama i zaprežna kola da odvezu sijeno.
I sad ga tek glava zaboli…
Hrvatski muzej naivne umjetnosti
Ivan Generalić
Jelen u šumi /
Deer in the Forest
1956, 500x600 mm
Ulje, staklo / Oil, glass
komentiraj (9) * ispiši * #
komentiraj (4) * ispiši * #
Mary Hopkin Jerusalem
pošalješ pozivnicu
dočekaš me na ulazu
obećanja nudiš
izgubiš se u masi
vidimo se kažeš
mrak je na Trgu obećanja
i
rijeka se vratila
oči na san sklopile
sjećam se
stepenice su silazile
intonacija se izgubila
unisona pjesma zabrenčala
pločice na Trgu
neravno odjekivale
gdje si nestala
da
jučer je u mislima
ostaješ
komentiraj (8) * ispiši * #
Glas i riječ - Enes Kišević i Nada Babić
večeras jezerce
sudionikom lijepih riječi je bilo
puno toga u riječima se krilo
kud otišla je Modra rijeka
kud se skrila
koga grlilo je More
heksametar čitati kako
sve je bilo lako
Enes je to izveo sjajno
Matilda i Enes
poslije svega na domjenku
lijepo nam je bilo
Profilu za sve HVALA!!!
Dunja i Enes
komentiraj (8) * ispiši * #
crveno
žuto
zeleno
igra svjetlosti
snoviđenja počinju
danas je vjetar u igri
latice putuju
nakon svega
odmor treba
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (12) * ispiši * #
komentiraj (9) * ispiši * #
komentiraj (11) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
obično jednostavne riječi
ljubav
volim te
znače uvijek isto
tu je sve tako čisto
lako se raspoznaje
poteškoće koje slijede
obično jednostavne riječi
nikad ne blijede
od magnolije
orhideje
rosacee
uvijek vrijede
komentiraj (8) * ispiši * #
komentiraj (4) * ispiši * #
