Vela Gospa u Milnoj 2007.
Tako je to bilo u Milni ljeta devedesetčetvrte.
Cvrčci, cvrče neumorno od rana jutra.
Vi u Zagrebu imate sparinu i oluje.
Čujem posvuda po obali grmi i sijeva, ali na Braču ništa. Milna je poznata kao mjesto sa najmanje oborina. Mrči se, kažu, ali od toga ništa.
More bistro, tamnozeleno, ko´ ulje. Ni daška vjetra.
Cvrčci cvrče i cvrče……
Ujutro na rivi uvijek ista lica, besposlena, uvijek nazočna od šest pa do osam i po kad stižu novine. Onda počinje povlačenje prema vikendici da bi se predala spiza i počinje doručak. Jasno poslije ćemo na kupanje pa ručak pa lijeno poslijepodne, čitanje (spavanje do pet) pa opet kupanje, pa «Što će za večeru?» odlazak u mjesto, čitanje, spavanje, pa opet ispočetka.
Sve u svemu uvijek ista priča.
A živi se u mjestu od fešte do fešte. Ljeti su to događanja od Gospe od Karmela do Vele Gospe kad procešijun hodi rivom od crkve do «Žala» i natrag. I onda tu je cijelo misto, atmosfera mafijaška jer svi su tu od vlasti do škovacina.
A mi se tu nađemo kao promatratelji tijelom, okom i kamerom.
Danas za razliku na 94. ima manje ljudi i nije više to to...
A ni cvrčaka nema pa nema
komentiraj (6) * ispiši * #
