Zar zaista misliš da bismo trebali
Otvoriti prozore svježina da uđe
Zar je ljubav zaista bez ruže
Kad zbog nekog čudnog hira
Spušta se ona na pod i puže
Dok u kutu klavir svira
Negdje usred Zagreba
U sobi sama bijes pljuješ
A onda beskrajno plačeš
Sama
A izvjesna pjesma prošlo vrijeme
Slaže u tragove
Pramenove sjećanja

Na jelovniku snova
Cvijeće i dvije svijeće
Doći ćeš znam
Jer proljeće traje.