Da li sam pogriješila što sam isforsirala tvoj dolazak ovdje,
iako i sam si znao što te čeka,
odvdje,
očekuje.
Ne znam,
i ja se pitam,
bio si pristan
a tako odsutan,
da postojiš u mom životu,
koji i ja ne znam da živim.
Osvrćem se na tebe, da sve si mi ti,
ti koji postojiš,
negdje uj mojoj glavi,
za mene,
koja lažem se,
vjerujem u nešto,
a opet pitam se
što okrećeš leđa kao vjetar u ranu zoru
dozivajući kišu,
suze,
koje same neće isplakati se...