Čekam,
pitam se što?
Tebe?
Opet?
Po koji put?
Da ti povjerujem,
da te iščekujem.
Sve više što odgađaš
da me vidiš,
da me pogledaš,
to više me udaljavaš,
od mene,
od tebe,
kojeg sam te poznavala
ne tako davno,
ali dovoljno davno
da te zaboravim
bezobzira koliko zvuči nemoguće.
Možda je moguće,
pitam se ali ipak..
Ipak,
nemoguće je da mi toliko
nedostaješ,
isto,
Isto koliko je nemoguće isto potrebno da ti povjerujem,
i zaboravim,
zaboravim na sebe,
ali ovaj put sam odlučila
da ne želim,
mislim,
opet mislim
da želim sebe staviti na mjesto,
prije tebe,
ovaj put,
zadnji put.